SREĆU ČINE MALE STVARI

Važna stvar koju psiholozi znaju, a većina ljudi ne

PIŠE Martina Japec

Anita Sanz ugledna je psihologinja koja je otkrila što to ljudi njene profesije znaju da drugi ne znaju.

Vi ne znate koliku će vam netko sreću ili nesreću donijeti u budućnosti, iako vam se sada čini kako to znate. Drugim riječima, psiholozi znaju da je većina ljudi vrlo loša u predviđanju toga kako će reagirati na pozitivne ili negativne događaje u budućnosti.

Ljudi obično predviđaju kako će biti sretniji oko dobivanja povišice, pronalaska partnera, kupnje njihovog automobila ili kuće iz snova nego što je to ustvari slučaj kad se ostvari.

To vodi do osjećaja razbijanja njihovih iluzija i razočaranja – kad se stvarnost ne poklapa s predviđenim osjećajem sreće koji su imali. Stvari rijetko kad završe tako dobro kako ljudi misle da će biti.

Dobra stvar je da je zlo ispadne bolje nego mislimo

Jednako tako, ljudi obično predviđaju kako će biti više uništeni zbog gubitka posla ili sličnih negativnih događaja u budućnosti. Velik broj ljudi je iznenađen kad im se dogodi najgora moguća stvar koju su mogli zamisliti, a gotovo nitko nije tako loše kako je mislio da će biti.

Sreću čine male stvari

Prema istraživačima, često se kaže kako sreću čine male stvari, a to nije bez razloga – budući da one oblikuju našu svakodnevicu. Ključni životni događaji ionako kratko traju, a detalji su upravo ti koji diktiraju raspoloženje u danu, potvrdila je studija britanske tvrtke Bupa na više od 2000 ljudi.

Među najsretnije trenutke, ljudi navode prvu ljubav, završetak obrazovanja, vjenčanje i rođenje bebe. Prema istraživanju,  najčešći razlog nezadovoljstva navode manjak sna i stres zbog posla te financija, a ovo su 50 stvari zbog kojih se osjećamo bolje:

  1. Spavanje u čistoj i mirišljavoj posteljini
  2. Osjećaj sunca na licu
  3. “Hvala” od stranaca nakon ljubaznog čina
  4. Slučajni pronalazak novca
  5. Slobodno vrijeme za sebe
  6. Smijeh do suza
  7. Drijemanje na kauču
  8. Miris i okus svježeg kruha
  9. Pomaganje drugima
  10. Osjećaj svježine nakon tuširanja
  11. Omiljena pjesma na radiju
  12. Kupovina željenog predmeta na rasprodaji
  13. Slušanje kiše kako pada dok smo kod kuće
  14. Svježa kava ili čaj
  15. Osobna postignuća
  16. Duga topla kupka
  17. Prvi snijeg u zimi
  18. Miris pokošene trave
  19. Otapanje čokolade u ustima
  20. Aktivnosti u prirodi
  21. Miris pečene slanine
  22. Igranje s kućnim ljubimcem
  23. Masaža
  24. Osjećaj da je petak
  25. Savršeno ispečen odrezak
  26. Buđenje prije alarma
  27. Vježbanje
  28. Duga
  29. Prisjećanje imena ili nečeg što smo zaboravili
  30. Kolač koji je odlično ispao
  31. Hodanje po šuštavom jesenskom lišću
  32. Pucketanje balončića na foliji
  33. Plivanje u moru
  34. Miris novog automobila
  35. Plesanje
  36. Miris nove knjige
  37. Miris finog vina
  38. Odlazak na godišnji odmor
  39. Oblačenje novih čarapa
  40. Gledanje svog daha u hladnoći
  41. Pjevanje pod tušem
  42. Ulov sjedala u busu/tramvaju/vlaku
  43. Odabir naranče koja se lako guli
  44. Otkapčanje hlača nakon dobrog jela
  45. Dobivanje novog stola/računala na poslu
  46. “Pop” zvuk koji se čuje nakon otvaranja staklenke/konzerve
  47. Istiskivanje prišta
  48. Čišćenje ušiju
  49. Čišćenje kupaonice
  50. Slušanje zanimljivih vijesti

 

EMOCIONALNA INTELIGENCIJA

KAKO POBOLJŠATI EMOCIONALNU INTELIGENCIJU

 —Mijo Nikić – Glasnik

Emocionalna je inteligencija sposobnost osobe da kontrolirano izrazi svoje emocije. Znanstvena istra­živanja pokazuju da se na tom polju lome koplja psihološkog i općeljudskog napretka. Emocionalno ne­zrele osobe same su nesretne, doživljavaju da ih drugi ne razumiju i ne vole, svoje probleme projiciraju na druge, ponašaju se infantilno, drugim rije­čima, postaju robovi svojih emocija a da toga nisu niti svjesni.


Foto: Shutterstock.com

U izražavanju emocija moguća su tri stava:

1) potisnuti emocije

2) impulzivno izraziti emocije bez ikakve kontrole

3) izraziti emocije svjesno i kontrolirano

Potiskivanje emocija nije zdravo jer potisnuti osje­ćaji opterećuju psihu i ona traži sve moguće načine da se oslobodi potisnutih bolnih emocija. Ako ne pronađe normalan i zdravi način izražavanja svojih osjećaja, psiha će pronaći patološki način da izrazi ono što je muči i to će učiniti preko psiho-somatskih bolesti kao što su: čir na želucu, infarkt, moždani udar, razne vrste kožnih bolesti i slično. Potisnute bolne emocije za dušu su kao pokvarena hrana za želudac. Organizam nastoji što prije povratiti pokvarenu hranu da bi mogao normalno funkcionirati. Isto tako i psiha grčevito traži načine da se oslobodi potisnutih bolnih osjećaja. Prema tome, potiskivanje emocija nije zdravo ni pametno.

Također je neprihvatljivo impulzivno i nekontrolirano izražavanje emocija. U tom slučaju, kad osjećaji navale i ne naiđu na adekvatnu branu, mogu učiniti mnogo zla drugim ljudima. Emocije su slijepa sila, veoma jaka, a bez razuma i osjećaja za realnost i istinu. Izražavati emocije bez kontrole isto je što i pustiti divlje zvijeri iz zoološkoga vrta. Tko se ne zna svladati, nego se impulzivno osvećuje onima koji su ga uvrijedili, u velikoj je opasnosti da nanese još veće zlo drugim ljudima. Jaki osjećaji pomrače razum i čovjek se počne ponašati nerazumno, instinktivno, nagonski.

Jedini ispravni način postupanja s emocijama jest njihovo kontrolirano izražavanje. To se ostvaruje tako da se promišljeno, svjesno i slobodno odlučimo izraziti ono što duboko osjećamo u sebi. Emocije se mogu izraziti riječima. Psihoterapija se može definirati dvama riječima: verbaliziranje emocija. Izreći riječima ono što nas muči znači olakšati svoju dušu, osloboditi se tereta koji je sapinjao i ugrožavao našu psihu. Praksa je potvrdila da je istinski razgovor s prijateljem ili prijateljicom obavljen u ozračju prihvaćanja i povjerenja imao snagu i učinak prave psihoterapije makar sugovornik opterećenoj osobi nije bio službeni psihoterapeut, nego običan čovjek, ali koji je imao želju i spremnost da nas sasluša i razumije.

Emocije se također mogu izraziti na razne druge načine. Tuga i velika žalost mogu se iskazati suzama, odnosno plačem. Suze koje ostanu duboko u srcu, bole i peku, a kad ih isplačemo, osjećamo se mnogo bolje, kao priroda poslije kiše. Emocije se također mogu izraziti smijehom, zatim bavljenjem nekim hobijem, sportom, glazbom i slično. Važno je pronaći načine kako da izrazimo ono što osjećamo duboko u sebi.

Treba reći da nije lako ispravno postupati sa svojim emocijama. Malo je emocionalno inteligentnih ljudi. To je stoga što je malo slobodnih ljudi. Slobodan čovjek nije žrtva svojih emocija, on ne djeluje po diktatu jakih osjećaja, nego slobodno i kontrolirano izražava ono što osjeća u sebi. Slobodan je onaj tko može sobom raspolagati kako on hoće, a ne kako hoće njegove strasti, odnosno neukroćene i nekontrolirane emocionalne prisile. Drugim riječima, slobodan je onaj tko je emocionalno ili afektivno zreo, tko se ne boji svojih emocija, nego njima upravlja po svojoj slobodnoj volji.

7 NAVIKA KRONIČNO NESRETNIH LJUDI

7 NAVIKA KRONIČNO NESRETNIH LJUDI
Svi imamo loše dane, čak i tjedne kad padamo u svih 7 područja. Ali razlika između sretnog i nesretnog života je koliko dugo smo na dnu ostali…

Životna trenerica i autorica hit priručnika ’40 day personal reboot for women’, Tamara Star, ispričala je svoja saznanja o tome zašto su neki ljudi jednostavno sretniji od drugih: Često podučavam o osjećaju sreće i ono što sam uvidjela jest da su kronično nesretni ljudi izbrusili do savršenstva 7 vrlo specifičnih osobina. Portal Psychology Today, Sveučilišta u Kaliforniji, prenosi zaključak Sonje Lybomirsky da je ’40 posto našeg kapaciteta za sreću podložno promjeni samo snagom naše vlastite volje’. Ako je to istina, a jest, za sve nas još ima nade. Među milijardama ljudi na našem planetu mnogi su doista nesretni.

A mi svi ostali osciliramo između sretan i nesretan, kako koji dan. Tijekom godina, primijetila sam obrasce ponašanja i navike karakteristične za kronično nesretne ljude. No prije nego krenemo, recimo sljedeće: svi imamo loše dane, čak i tjedne kad padamo u svih 7 područja. Ali razlika između sretnog i nesretnog života je koliko dugo smo na dnu ostali, kaže.

 

Ovo je 7 osobina kronično nesretnih ljudi.

 

  1. UNAPRIJED IMAJU STAV DA JE ŽIVOT TEŽAK

Sretni ljudi znaju da život može biti težak i nastoje progurati kroz teška razdoblja s osjećajem znatiželje, umjesto s osjećajem da su žrtve. Preuzimaju odgovornost za situaciju u kojoj su se našli i fokusiraju se da se izvuku odatle čim prije. Ustrajno traže rješenje problema, a ne gunđaju zbog okolnosti – tako to rade sretne osobe. Nesretni ljudi vide sebe kao žrtve života i drže se stava: ‘gledaj što se meni dogodilo’, umjesto da nađu put na drugu stranu.

 

  1. MISLE DA SE LJUDIMA NE MOŽE VJEROVATI

Zdravu distancu prema ljudima svakako je mudro držati, ali većina sretnih ljudi generalno vjeruje svom bližnjem. Sretni vjeruju u dobro u ljudima ne pretpostavljajući da su svi protiv njih. Uglavnom otvorenim i prijateljskim stavom prema drugima, sretne osobe šire osjećaj zajedništva pa lakše i otvorena srca upoznaju nove ljude.

Nesretni ljudi su nepovjerljivi i pretpostavljaju da se strancima ne može vjerovati. Ne nesreću, takvim stavom polagano počinju stvarati nevidljivi zid oko osobe i onemogućuju kontakt i upoznavanje drugih ljudi.

 

  1. FOKUSIRAJU SE NA ONO ŠTO NE VALJA, UMJESTO NA ONO ŠTO JE DOBRO

Mnogo stvari ne valja na ovom svijetu, u to nema dvojbe. No ipak nesretni ljudi kao da žmire na ono oko kojim bi trebali vidjeti sve dobro i usredotočuju se na ono loše oko njih. Takve ljude prepoznajemo izdaleka: uvijek će se žaliti na nešto ili svaku pohvalu nastaviti s ‘da, ali…’. Sretni ljudi su svjesni globalnih problema, ali održavaju balans između brige i primjećivanja onog dobrog, imajući tako oba oka otvorena.

Nesretni ljudi zatvaraju jedno oko prema svemu dobrome u svijetu iz straha da bi ih to moglo omesti u kritiziranju svega lošeg. Sretni ljudi imaju drugačiju perspektivu. Znaju da ovaj svijet ima problema, ali fokusiraju se na ono dobro.

 

  1. USPOREĐUJU SE S DRUGIMA I GAJE ZAVIST

Nesretni ljudi kao da vjeruju da tuđa sreća nekako umanjuje njihovu. Misle da nema dovoljno sreće za sve i stalno svoju uspoređuju s ostalima. To vodi prema zavisti i ljutnji. Sretni ljudi znaju da su puka sreća i slučajne okolnosti samo naznaka onoga što se sve može ostvariti. Sretni ljudi misle da u sebi nose jedinstven nacrt kojeg nitko ne može kopirati ili otuđiti. Vjeruju u neograničene mogućnosti i ne uzrujavaju se mišlju da tuđe sreća umanjuje njihove vlastite izglede.

 

  1. NASTOJE U POTPUNOSTI KONTROLIRATI ŽIVOT

Postoji razlika između kontrole i nastojanja da se ostvare ciljevi. Sretni ljudi redovno poduzimaju korake ka ostvarivanju ciljeva, ali svjesni su da na kraju imaju jako malo kontrole nad onim što im život može dobaciti. Nesretni ljudi pokušavaju organizirati stvari do mikro razine u nadi da će tako steći kontrolu, no raspadnu se čim im život priredi kakve iznenadne probleme. Sretni ljudi također mogu biti fokusirani, ali uz veću sposobnost da idu sa strujom i da se ne uzrujavaju ako im život dobaci felš lopticu. Ključno je biti usredotočen na cilj, no ostaviti mjesta da se dogodi neko sr***e, bez da se raspadnemo kad stvari pođu po zlu – a poći će. ‘Ići sa strujom’ je za sretne ljude plan B.

 

  1. O BUDUĆNOSTI RAZMIŠLJAJU S BRIGOM I STRAHOM

Između vaših ušiju ima relativno malo prostora za rentanje. Nesretni ljudi taj prostor ispune mislima no ono što može poći po krivu, umjesto na ono što može ispasti dobro. Sretni ljudi će si dopustiti određenu dozu nerealnosti i sanjarit će o tome što bi željeli da im život priredi. Nesretni ljudi obuzeti su konstantnom brigom i strahom.

Naravno, i sretni ljudi osjećaju srah, ali znaju razliku između ‘osjećati strah’ i ‘živjeti u strahu’. Kad generalno sretnu osobu obuzme briga, ona će prvo pomisliti postoji li neki način da se spriječi ono što uzrokuje strah (ponovno preuzimanje odgovornosti) i tada nešto poduzme po tom pitanju.

 

  1. RAZGOVORI IM SE UGLAVNOM SVODE NA TRAČANJE U GUNĐANJE

Nesretni ljudi rado žive u prošlosti. Što im se loše dogodilo i općenito problemi u životu, glavna su tema njihovih razgovora. Kad nemaju više što za kazati, usmjerit će pažnju na druge ljude i trač. Sretni ljude žive u sadašnjem trenutku, a maštaju o budućnosti i ta se energija izdaleka osjeća. Uzbuđuje ih ono na čemu rade, zahvalni su na onome što imaju i sanjare o mogućnostima u životu. Razumljivo, nitko od nas nije savršen.

Svi ćemo, s vremena na vrijeme, zaploviti morima negativnosti, ali ono što je važno je koliko dugo ćemo ondje ostati i kako brzo poraditi na tome da se izbavimo odatle. Prakticiranje pozitivnih navika na dnevnoj bazi je ono što razlikuje sretnu osobu od nesretne, a ne potpuno savršenstvo u svemu što rade. Hodaj, padni, podigni se, ponovi. Upravo u ovom dijelu ‘podigni se’, leži sva razlika.

 

Izvor:  Živim.hr newsletter

EMOCIONALNA INTELIGENCIJA

Ogovaraju, kukaju, u sve se miješaju: Ovo su ljudi bez emocionalne inteligencije!

 

Ako ne radite ovih 6 stvari, vaš EQ je na visokoj razini

Konobar koji smireno i ljubazno govori s gostom koji se glasno žali na uslugu, razborit prijatelj koji vas zove kada vam je najpotrebniji. Suosjećajni, ali sabrani spasilac koji pomaže žrtvama. Partner koji se rijetko ljuti, lako oprašta i preuzima odgovornost za svoje akcije.

Što sve ovi ljudi imaju zajedničko? U dvije riječi – emocionalnu inteligenciju.

Relativno nov termin u društvu i psihologiji, emocionalna inteligencija ili EQ je postojala od početka vremena. Ona se definira kao sposobnost identificiranja i prepoznavanja emocija kod sebe, ali i kod drugih ljudi.

Ljudi s visokom emocionalnom inteligencijom, bilo da su u društvu ili na poslu, blistaju. Studije pokazuju da imaju manje problema s mentalnim zdravljem, uključujući depresiju i anksioznost.

Pitanje koje s pravom možemo postaviti je: Što osobe s visokom emocionalnom inteligencijom ne rade? A evo i liste:

1. Ne miješaju se u tuđa posla

Jedna od obilježja emocionalne inteligencije je empatija, a oni s visokom razinom emocionalne inteligencije je dijele sa svima. Ali, postoji velika razlika između iskazivanja empatije prema prijatelju ili voljenoj osobi i dozvoljavanja da nečiji bijes ili neraspoloženje utječe na nečiji život. Emocionalno inteligentni ljudi pažljivo slušaju, nude savjet i pomoć, ali ne dozvoljavaju da osjećaji drugih upravljaju njima.

2. Ne žale se

Kukanje i gunđanje ukazuje na dvije stvari – jednu, da smo mi žrtve i, drugu, da nema rješenje za naše probleme. Emocionalno inteligentna osoba se rijetko osjeća nemoćno i kao žrtva, zna da uvijek imamo moć i da je rješenje tu. Umjesto da traže krivca, oni odmah krenu u rješavanje problema (bilo direktnim rješavanjem  problema, mijenjanjem okolnosti ili u nemogućnosti ove dvije stvari – prihvaćanjem nove situacije i nastavljanjem sa životom.

3. Ne govore često “da” drugima i sebi

Kao i empatija, samokontrola je siguran znak emocionalno stabilnih ljudi. Emocionalno inteligentni ljudi su svjesni da ih druga čaša vina može dovesti do nekih neugodnih stvari. Oni, kada jednom donesu odluku, ostaju pri njoj. Mnogi emocionalno inteligentni ljudi vježbaju svoje pravo da kažu ne i još češće se oslanjaju na snagu volje.

4. Ne tračaju

Emocionalno inteligentni ljudi odlučno izbjegavaju dramu. Oni znaju da je ružno govoriti negativne stvari o drugima i da svatko može počiniti grešku. Ovakvi ljudi shvaćaju da su greške prilika da popravimo stvari koje nam ne idu od ruke.

5. Ne oslanjaju se na druge

Emocionalno inteligentni ljudi ne ovise o nikome, u svim životnim poljima. Oni su naučili da je oslanjanje na nekog kako bi ih učinio sretnijim ili vrjednijim opasnost – jer se često možemo razočarati. Oni će radije uzeti stvar u svoje ruke i naći hobi koji ih oduševljava i usrećuje, sami će tražiti stvari koji će ih dovesti do uspjeha.

6. Ne osvrću se na prošlost

Ljudi koji više žive u prošlosti nego u sadašnjosti su podložni mentalnim tegobama. Za razliku od njih, emocionalno inteligentni ljudi poštuju svoju prošlost – ljude koje su voljeli, greške koje su počinili – ali je njihov um usmjeren na “ovdje i sada”.

Izvor: oazaznanja

LJUDI KOJI UVIJEK GLUME ŽRTVU!

Ljudi koji glume žrtvu crpe svu energiju drugih: EVO KAKO DA IH PREPOZNATE!

 

Vjerojatno ste ih već upoznali – ljudi koji glume žrtvu ponašaju se kako god hoće, a sami nikad nisu krivi za ništa. Naučite ih prepoznati u 14 najčešćih znakova.

Većina ljudi je u nekom trenutku svog života glumila žrtvu. Uperili su prst u sestru i rekli da je ona kriva ili su na poslu krivnju prebacili na drugoga.

No oni koji u svemu vide tuđu krivnju, a rijetko kad smatraju da su oni odgovorni dugoročno neće profitirati ni oni ni ljudi oko njih. To je snažno crpljenje tuđe energije, neučinkovito je i neproduktivno za bilo koji oblik ljudskog odnosa, bilo da je riječ o supružnicima, odnosu majke i kćeri ili dvoje prijatelja.

Naposljetku, ljudi koji glume žrtve često otjeraju sve od sebe.

Ovih 14 znakova će vam lako otkriti takav profil čovjeka:

  1. Ne preuzimaju odgovornost za svoje postupke

Ili upiru prstom u nekog drugog ili ignoriraju svoju ulogu u postojećoj situaciji. Uvijek će prije okriviti druge nego se zamisliti nad svojim postupkom.

Odlika svake odrasle osobe bi trebala biti upravo preuzimanje odgovornosti za svoje postupke i da mogu bez poteškoća reći: ja sam kriv za to. Ili priznati udio u krivnji.

  1. Stoje na mjestu u svom životu

Oni vjeruju da su nemoćni u svom životu i da ne mogu učiniti ništa da im bude bolje. Ako ih pitate što se dogodilo, navest će vam niz razloga zbog kojih su tu gdje jesu, ali ni jedan neće uključivati njih.

  1. Dugo zamjeraju drugima

Pamte sve, pogotovo situacije kada su ih drugi povrijedili ali oni to koriste kao razlog da ne promijene svoje stavove, život ili okolnosti, piše Life Hack.

  1. Imaju problema s asertivnošću

Asertivnost je vještina koja omogućuje ljudima da se izbore za svoja prava, da se njihovo mišljenje i osjećaji uzmu u obzir, a da se pri tom ne naruše prava drugih. Ljudi koji to ne uspijevaju i bore se s tim teško izražavaju što trebaju, žele i zaslužuju. Njihov život neprestano će se vrtjeti u ciklusima podložnosti drugima i pasivnosti, a takav pristup ujedno je i vrlo loš za samopouzdanje i osobni razvoj.

  1. Osjećaju se nemoćno

Ljudi koji glume žrtve često drugima neće pokazati ovakve osjećaje. Dapače, ponašat će se manipulativno, pa i nasilno, a zapravo duboko u sebi se osjećaju nemoćno. Ne znaju izaći na kraj s tim emocijama i vrlo često se “hrane” tuđim pričama i tračevima.

  1. Ne vjeruju drugima

Ovdje nije najveći problem to što nemaju povjerenja u druge ljude već što sami smatraju da nisu osoba kojoj se može vjerovati. Budući da polaze od sebe, smatraju i da je većina drugih ljudi takva.

  1. Ne znaju reći “sad je dosta”

Imaju problema s postavljanjem granica, a to se posebno očituje u ljubavnim vezama.

  1. S njima se lako posvađati

Oni ne znaju birati svoje bitke i za njih je svaka bitka zapravo rat. Često se osjećaju kao da ih drugi neprestano napadaju. Teško razumijevaju da različita mišljenja ili kritike nisu nužno usmjerene prema njima.

  1. Sažalijevaju sami sebe

Ovo im je gotovo postala navika. I nakon što postanu zreli, odrasli ljudi sebe vide kao bespomoćno dijete koje ne može ništa učiniti za sebe. Budući da im drugi ljudi rijetko pokazuju simpatiju ili empatiju, pokušavaju to sami sebi nadoknaditi, ali drugima obično tada djeluju nezrelo. To ih još više zarobljava u ulozi žrtve.

  1. Konstantno se uspoređuju s drugima

Da se bilo tko na svijetu uspoređuje s drugim, našao bi nešto što mu manjka. Nitko nema sve. Stvar je jednostavno – u stavu. Treba promijeniti takav način gledanja i ne uspoređivati se ni s kim.

  1. Njima je čaša uvijek napola prazna

Kada vam pričaju o nekom događaju obično će u nju dodati dozu tuge, razočaranja ili besmisla. Žalit će se i o žaljenju. Njima je jako teško prestati se žaliti. To je život u začaranom krugu koji ni njima ni ikome oko njih ne donosi ništa lijepo. Trebali bi početi brojati svoje blagoslove i lijepe trenutke u životu umjesto ružnih.

  1. Kritični su

Imaju naviku kritizirati druge i pronalaziti krivicu u njima. Na taj način oni sebi daju na vrijednosti i osjećaju se bolje.

  1. Ako ih se pokuša okriviti, pretvarat će se da su savršeni

Budući da oni nisu nikad krivi, ako uđete u raspravu s njima, ponašat će se kao najbolji ljudi na svijetu. Zbog toga drugi teško s njima uspostavljaju uspješne odnose.

  1. Izoliraju ljude iz svog života

Kad im postane dosta, skloni su jednostavno izbaciti ljude iz svog života. To je njihov obrambeni mehanizam jer se ne znaju i ne mogu više nositi s tim opterećenjem. No to rezultira kaotičnim vezama. Razmislite, prošećite, uočite taj obrazac ponašanja. Takav način neće vam pomoći da riješite problem ili konflikt. Recite drugoj strani što doista osjećate i pokušajte konstruktivno riješiti problem.

Izvor: 24sata.hr

March 2, 2017

 

20 MOĆNIH SAVJETA DR. LITVAKA

Mihail Litvak je jedan od najpriznatijih svjetskih psihologa današnjice. Ovih 20 savjeta, iako su kratki, ako ih zaista razumijete i primijenite u životu, za vas neće biti nikakve prepreke.

Dr Litvak je razvio sistem koji je nazvao “psihološki aikido” i prvi ga sam upotrijebio. Ovih 20 stvari, ako ih proučite i primijenite u svom životu, postat će moćno psihološko oružje u vašim rukama.

  1. Ako čovjek nema što dobro za reći o sebi, a želi nešto reći, on će početi da priča loše o drugim ljudima.
  2. Zagrizite u nauku (znanje) koja je od granita, a ne vrat svog bližnjeg, ako već želite gristi.
  3. Depresija je dana čovjeku da bi se zamislio nad sobom.
  4. Nitko nikoga ne odbacuje, samo neki ljudi idu naprijed, a drugi zaostaju. Oni koji zaostanu misle da su odbačeni.
  5. Ako mislite dobro o sebi, zašto je potrebno da i drugi misle dobro o vama?
  6. Ako želite nešto, ne tražite dozvolu. Nećete je dobiti!
  7. Sposobnost da volite i dobro podnosite samoću je pokazatelj duhovne zrelosti. Zapravo, najbolje funkcioniramo kad smo sami.
  8. Nezrela ličnost često ima znanje, ali ga ne zna primijeniti, dok zrela ličnost ima znanje i zna ga primijeniti. Zato nezreli ljudi kritiziraju druge, dok zreli djeluju.
  9. Ne znam koji je put do uspjeha, ali znam koji je put do neuspjeha – to je želja da se svidimo svima.
  10. Ne postoji muška ili ženska logika, samo sposobnost, ili nesposobnost, da mudro promišljamo.
  11. Ako hoćete da upoznate svog najvećeg neprijatelja – pogledajte u ogledalo. Kad se suočite s njim, sve ostale ćete lako pobijediti.
  12. Postigni uspjeh i sve uvrede će proći.
  13. Ugodno je razgovarati s prijateljima, ali korisno je razgovarati i s neprijateljima.
  14. Postoji samo jedan valjan razlog da prekinete vezu s nekim ili da prekinete radni odnos – nemogućnost osobnog rasta u tim uvjetima.
  15. Svoju radost trebate dijeliti i s prijateljima i s neprijateljima. Prijatelji će se obradovati, a neprijatelji uznemiriti.
  16. Ne juri za srećom i naći ćeš mjesto gdje ona obitava. Sreća će naći tebe. Mogu vam reći za jedno mjesto gdje se ona nalazi – u vama. Put do tog mjesta je razvoj vaših sposobnosti do maksimuma.
  17. Sreća je nusproizvod dobro organiziranog djelovanja.
  18. Ako hoćete da dokažete nešto nekome, to znači da živite za tu osobu. Ali, ako živite za sebe, onda ne morate nikome ništa da dokazujete.
  19. Mašta je glas naših sposobnosti. Na primjer, ako ja maštam da pjevam u operi, a nemam ni glas ni sluh, teško ću dospjeti u operu. Ali, ako maštam o nečemu što je više u skladu s mojim sposobnostima, ostvarit ću svoje snove prilično brzo. Dobro je kad čovjek može sebi reći – bavim se samo pokušajima da ostvarim svoje snove.
  20. Bolje je komunicirati s dobrom knjigom nego s praznim čovjekom.

Izvor: Novo doba / HealthyUpdate

 

PREOSJETLJIVOST, BLAGOSLOV ILI TERET?

8 stvari koje osjetljivi ljudi rade drugačije

Govore li vam da ste preosjetljivi? Ako je odgovor potvrdan, to nikako nije negativna opaska – osjetljivi ljudi su jedni od strastvenijih i najzanimljivijih ljudi na svijetu, stoga se nemate čega sramiti.

Ako ste pak imali sreće i takva vam je osoba postala partner, držite ju čvrsto jer oni su stvarno posebni i rijetki.

Evo 8 stvari koje osjetljivi ljudi rade skroz drugačije:

  1. SVE OSJEĆAJU PUNO JAČE OD VAS

Jasno je da osjetljivi ljudi osjećaju podražaje iz okoline intenzivnije, a sve zato što procesuiraju sve informacije na nekoj dubljoj razini zbog jake intuicije. To može značiti da će ih osjećaji ponijeti te da se lakše rasplaču. Isto tako oni osjećaju stvari koje nitko drugi ne bi primijetio. Vaše će osjećaje također uvijek bolje prepoznati od vas samih.

  1. NE PRAVE RAZLIKE MEĐU LJUDIMA

Osjetljivi ljudi vide dušu prije svega ostalog i prema njoj ocjenjuju ljude. Vanjština njima ne predstavlja ništa. Nikada neće suditi o drugima jer smatra da smo svi u osnovi isti.

  1. VOLE SLUŠATI DRUGE

Osjetljive duše vole i znaju slušati druge, rijetko govore o sebi i svojim emocijama. Puni su razumijevanja i naviknuti na to da im se ljudi obraćaju za pomoć. Smatraju kako je njihova dužnost pomoći drugoj osobi.

  1. NOSE SRCE NA RUKAMA

Ovo je možda očito, ali osjetljive osobe često reagiraju srcem a ne glavom, pa zbog tog instinktivnoga ponašanja kažu što ne misle. Ipak, to su racionalni ljudi.

  1. POTREBNA IM JE SAMOĆA

Vole provoditi vrijeme sami sa sobom kako bi “napunili baterije” i suočili se sa svim osjećajima koji ih muče. To vrijeme mogu provoditi u prirodi ili u krevetu. Buka i gužva ih iscrpljuju. Dajte ima malo vremena i vratiti će vam se sretni.

  1. TREBA IM PUNO VIŠE DA DONESU ODLUKU

Kada je netko osjetljiv, sve informacije procesuira puno duže jer primjećuju sve detalje koji druge neće dotaknuti. Njihove su odluke često potkrepljene točnim informacijama.

  1. VRLO SU INTUITIVNI

Moguće da je to nešto što je teško povjerovati ako ste partner ili prijatelj osjetljive osobe, ali oni imaju jaku intuiciju te osjećaju kada nešto nije u redu. Ne lažite osjetljive ljude, potrošiti će puno energije pokušavajući vas “natjerati” da kažete istinu.

  1. STRASTVENI SU

Uz veliku osjetljivost dolazi i strast. To se ne odnosi samo na strast u krevetu (iako su na glasu kao najbolji ljubavnici), oni su strastveni u svim odnosima… Prema ljudima ili prema prirodi. Vole duboko i jako, pa budite oprezni s ovim posebnim ljudima.

Ako ste osjetljiva osoba, znajte da ste dragocjeni i da bi svijet bio ljepše mjesto da vas ima više! Ako vam je partner ovako senzibilan, njegujte njihovu dušu i uživati ćete u svim blagodatima ljubavi koju vam nitko drugi ne može pružiti.

 

Izvor: Ordinacija.Večernji.hr

 

AKO ČESTO PLAČETE!

AKO SPADATE U LJUDE KOJI ČESTO PLAČU, OVO OBAVEZNO MORATE PROČITATI!

  

 

Neke od najžilavijih ljudi u historiji kao što su Abraham Lincoln, George Washington, te predsjednik Obama su otvoreno plakali, a ponekad čak i na javnom mjestu. Psiholozi tvrde da plač pokazuje mentalnu snagu osobe.

Donosimo vam nekoliko razloga zašto je plač karakteristika psihički jakih osoba:
Ne bojite se emocija

Suočavanje sa svojim osjećajima nije uvijek lako, bilo da je ljutnja, tuga, depresija, ili frustracija. I kad plačete, vi se zapravo suočavate sa svojim emocijama.

Suzbijanje te emocije s druge strane puno je lakše za učiniti, pogotovo ako govorimo o negativnim osjećajima.

To vas čini liderom

Možete osloboditi ljude oko vas, ako otvoreno plačete zbog neke zajedničke okolnosti. Odlučivši da prvi plačete, to će potaknuti druge da slobodno pokazuju svoje osjećaje. Na taj način, vi odlučite biti jaki i to vas čini pravim vođom.

Sposobnost znati kako se osloboditi stresa prije nego oštetite vaše zdravlje.

Čvrsta struktura mora se osloboditi stresa učinkovito prije nego što počne biti destruktivno. To je isti slučaj i sa ljudima.

Jaka osoba ublažava stres plakanjem, prije nego što uzrokuje zdravstvene štete, ako se nepravilno suoči sa tim.

 

Izvor: Kreativan od 08.01.2017.

 

ZAŠTO JE TEŠKO REĆI OPROSTI?

RIJEČ SADRŽI SAMO SEDAM SLOVA, A SMATRA SE NAJTEŽE IZGOVORLJIVOM HRVATSKOM RIJEČI

 

Iz nekog je razloga puno lakše izgovoriti riječi otorinolaringologija nego jednostavnu riječ od sedam slova – oprosti. Zbog toga je oprosti na glasu kao najteže izgovorljiva hrvatska riječ. Važno je naglasiti da to nije slučaj samo u našem već u svim svjetskim jezicima.

Bečka škola

Ona je isto tako i dio čuvene bečke fantastične četvorke u sastavu: molim, hvala, izvoli, oprosti. Iako spadaju u istu skupinu, ove četiri fantastične riječi nikako nemaju istu težinu. Ako zanemarimo molim, hvala i izvoli, ispast ćemo samo nepristojni i neće biti ozbiljnijih posljedica, ali izostaviti oprosti može završiti jako pogubno. Mnogi su, ne izgovorivši oprosti, ostali bez brata ili sestre, mame ili tate. Iz istog razloga započinju čak i ratovi te svi mogući sukobi i razdori.

Oprosti posjeduje nadnaravnu i nevjerojatnu silu koja je u stanju u trenu prekinuti čak i ratove, ali ona isto tako može biti razorna ako se s njom ne postupi ispravno. Kada se dogodi sukob bilo koje vrste, u nama se odmah pojavi ta čudna riječ i nuka nas da ju izgovorimo, ona jednostavno nastane u nama i želi na naša usta van. Ako ju tada pustimo van i izgovorimo ju, ona će se obračunati sa sukobom i uništiti ga. No, što se događa ako ju ne izgovorimo? Događa se nešto puno gore od činjenice da smo nepristojni, počne nas proždirati iznutra. Neizgovoreni oprosti pojede u nama i zadnju mrvicu ljubavi prema osobi ili bilo kome s kim smo u sukobu dok nas konačno potpuno ne zaslijepi friziranim lažima i mržnjom. Neizgovoreni oprosti jednak je karcinomu i činjenica je da se mnogi čak i fizički razbolijevaju zbog gorčine i neopraštanja koje nose u sebi.

Ponos i glupost, brat i sestra

Za sukob je potrebno dvoje, i netko u tom dvoboju mora prvi potegnuti oprosti za svoj dio i tako pokrenuti oporavak odnosa. Ali zašto je to tako teško? Kaže Gibonni, zbog ponosa i gluposti. I stvarno, mnogi će radije svoj oprosti odnijeti sa sobom u grob nego ga izgovoriti. Stvarno je to glupost, ali glupost i ponos su kao brat i sestra i taj stariji brat ponos temeljniji je i gori problem. Ponos i isprika nikako ne mogu biti na istom mjestu u isto vrijeme, oni nemaju baš ništa zajedničko, odvojeni su kao istok i zapad. Ponos je ono što te stegne u trbuhu kada se trebaš ispričati, onaj strah koji ti govori da ćeš biti pregažen ako priznaš krivicu, to je ona lampica za opstanak koja se upali i osnaži te da kažeš: – Neću se ispričati. Nakon toga osjećaš nadmoć, ali još jače osjećaš glupost i nemoć da se stvar ispravi, iako bi u sebi to želio. Ponos je otrovna zamka koja nas tjera da radimo ono što ne želimo.

Premnogi ljudi odvojeni su samo jednim oprosti, ali mnogi su i ujedinjeni samo jednim oprosti. Moramo shvatiti da je to riječ koja otključava i najzaključanija vrata.

Oprosti koji sigurno pali

Riječ oprosti posjeduje stvarnu silu, ali tih sedam slova potpuno je beskorisno ako se ne koriste ispravno. Iz nekih ljudi moraš iscijediti ispriku, dok neki tako tiho kažu oprosti da ih nitko ne čuje. Neki su spremni ispričati se čim se druga strana ispriča njima, dok drugi pak toliko puno puta kažu oprosti da više ne znaš za što se točno ispričavaju. Postoje i oni čija je isprika uvijek samo u fazi planiranja, ali nikada ne iziđe van. Neki tu riječ uopće ne koriste, a nekima je ona samo dio strateškog plana.

Kako bi iz te male riječi izišla sila koja gradi i spaja, potrebno je zadovoljiti dva kriterija.

Oprosti može reći samo osoba koja je svjesna svoje krivice i ne traži ispriku druge strane jer oprosti nije trgovačka mjera. Osoba koja kaže oprosti ne zahtijeva oproštenje druge strane, već je svjesna svojih pogrešaka i pravedne kazne za njih. Ispričavanje je predavanje sebe na milost i nemilost drugoj strani.

Tek kad zadovoljimo ova dva kriterija, naša će isprika upaliti. I to ne samo u međuljudskim odnosima, nego je takav stav jedini i prikladan za upoznavanje ili bolje rečeno, povratak Bogu.

Tko kome?

Mnogi ljutito zahtijevaju da se Bog ispriča njima ne razumijevajući koliko je to krivo. Možda bi nam se trebao ispričati što nas je stvorio ili mi njemu što se ponašamo kao da nije. Možda bi nam se ipak trebao ispričati jer nam je ljeti prevruće i klima je podivljala, što se događaju potresi, poplave, uragani. Ili se mi trebamo ispričati njemu što uništavamo planet koji je on napravio. Ipak bi nam se trebao ispričati zbog bolesti, terorizma, siromaštva, kriminala. Ili bismo se mi trebali ispričati što ga izbacujemo iz svojih škola, politike, i što nam njegova riječ baš ništa ne znači. Ali, Bog bi nam se sigurno morao ispričati za razne osobne životne nepravde koje je svatko od nas doživio kroz bolesti, smrt, nesreće… Ili bismo se mi njemu trebali ispričati što smo njegova Sina tretirali kao lopova i kriminalca i umjesto da smo ga poslušali, ubili smo ga kao najgoreg od nas. Kažem namjerno mi jer ako itko misli da bi drukčije postupio prema Isusu, ima prilike odmah danas to učiniti, a u protivnu ostaje na strani onih koju su se s njim sprdali i na kraju ga ubili. Naši su problemi djelo naših ruku, a ne Božjih. On će sve napraviti da nas iščupa iz smrti, bolesti i svega ostalog, ali na nama je potez, vrijeme je da iz naših usta iziđe veliki oprosti prema nebu.

Kada se riječ oprosti pojavi u nama, ako ju ne izgovorimo na pravi način i na pravu adresu, postaje kao karcinom koji nas zasljepljuje mržnjom i ne da nam mira. Ali isto tako, ako ispucamo svoju ispriku prema Bogu, vidjet ćemo puni sjaj i silu te male i najteže hrvatske riječi budući da samo ona stoji između Boga i nas.

Autor: Tomislav Zorić

 

PROMIJENITE SEBE !

 

SAZNAJTE KAKO JADANJE I NEGATIVNOST TJERAJU VAŠ MOZAK NA DEPRESIJU I ANKSIOZNOST

 

Naravno da ne možemo svi cijelo vrijeme biti sretni, borimo se svi sa svojim demonima. No, dođe trenutak u životu kada odlučite prerezati sve negativno i nadati se, a tako i odlučite, boljem sutra i gledati svijet kroz ružičaste naočale.

Nema osobe koja ne zna jednog negativca u životu. Zar ne? Uvijek postoji osoba kojoj je čaša na pola puna, za tu osobu stvari nikada nisu dobre. One su uvijek žrtve nečega, a vi se jednostavno naviknete na tu negativnost.

Postoji nekoliko tipova koji crpe vaše energiju, a iscrpljuju je od vas – negativnošću.

Naravno da ne možemo svi cijelo vrijeme biti sretni, borimo se svi sa svojim demonima. No, dođe trenutak u životu kada odlučite prerezati sve negativno i nadati se, a tako i odlučite, boljem sutra i gledati svijet kroz ružičaste naočale.

Dr. Robin Kowalski profesor psihologije na Sveučilištu Clemson objašnjava da se svatko u nekom trenutku žali, barem malo.

Postoji nekoliko varijanti kada je u pitanju nezadovoljnici. Vjerojatno možete staviti lice na svaku drugu kategoriju.

– Osobe ”ispušni plin”: Sve im je teško. Veoma nezadovoljne osobe koje ne želi čuti za rješenje svojih problema. Koliko god savjeti bili korisni.
– Osobe koje traže pažnju: Znate taj tip. Oni ”pecaju” pažnju sa svojim “Imam problem koji je još gori nego što je”.
– Osobe – kronični nezadovoljnici: Stalno prigovaraju, ništa ne valja. Ništa ne rade kako bi se promijenili i opet se žale na problem.

Sve navedene osobe kod nas izazivaju dodatne osjećaje zabrinutosti i tjeskobe.

Donald Hebb, neuropsiholog vjeruje da se skupine neurona mogu spojiti u našem mozgu kao rezultat određenih životnih iskustava. Na primjer, kad god pomislimo misao ili imati osjećaj senzacije (op.a. sreće), na tisuće se neurona aktiviraju i svi su se zajedno formiraju u neuronske mreže. Mozak uči aktivirati te iste neurone s ponavljajućim razmišljanjima.

Uglavnom, ako bi se vaš um usmjerio na kritiku, brige i viktimizaciju, um će se lakše dovesti do one iste misli za slične situacije. Naši misaoni obrasci ”mole” naš mozak na reagiranje bilo pozitivno ili negativno na situacije koje smo predstavili. Dobri smo u onome što mi prakticiramo, pa zašto ne bismo pokušati biti malo više biti pozitivni?

Četiri trika kako bi se izbjegla konstantna negativnost:

  • Budite zahvalni: Čak i  za najmanje sitnice.
  • Uhvatiti se: Prepoznajte se u tužbi. Zaustavite se. Čestitajte sebi za sve dobre stvari!
  • Napravi novi utor: Možemo napraviti potpuno novi urez za podsjećanje na ugodne osjećaje. Um će se prije sjetiti dobre stvari,  a ako to više prakticiramo takva vrsta razmišljanja postaje sve lakša.
  • Uložiti potreban trud: Mudri ljudi su još davno rekli kako je najteži napor pustiti ono što nije korisno.

 

Autor: A.P.