ZAŠTO JE TEŠKO REĆI OPROSTI?

RIJEČ SADRŽI SAMO SEDAM SLOVA, A SMATRA SE NAJTEŽE IZGOVORLJIVOM HRVATSKOM RIJEČI

 

Iz nekog je razloga puno lakše izgovoriti riječi otorinolaringologija nego jednostavnu riječ od sedam slova – oprosti. Zbog toga je oprosti na glasu kao najteže izgovorljiva hrvatska riječ. Važno je naglasiti da to nije slučaj samo u našem već u svim svjetskim jezicima.

Bečka škola

Ona je isto tako i dio čuvene bečke fantastične četvorke u sastavu: molim, hvala, izvoli, oprosti. Iako spadaju u istu skupinu, ove četiri fantastične riječi nikako nemaju istu težinu. Ako zanemarimo molim, hvala i izvoli, ispast ćemo samo nepristojni i neće biti ozbiljnijih posljedica, ali izostaviti oprosti može završiti jako pogubno. Mnogi su, ne izgovorivši oprosti, ostali bez brata ili sestre, mame ili tate. Iz istog razloga započinju čak i ratovi te svi mogući sukobi i razdori.

Oprosti posjeduje nadnaravnu i nevjerojatnu silu koja je u stanju u trenu prekinuti čak i ratove, ali ona isto tako može biti razorna ako se s njom ne postupi ispravno. Kada se dogodi sukob bilo koje vrste, u nama se odmah pojavi ta čudna riječ i nuka nas da ju izgovorimo, ona jednostavno nastane u nama i želi na naša usta van. Ako ju tada pustimo van i izgovorimo ju, ona će se obračunati sa sukobom i uništiti ga. No, što se događa ako ju ne izgovorimo? Događa se nešto puno gore od činjenice da smo nepristojni, počne nas proždirati iznutra. Neizgovoreni oprosti pojede u nama i zadnju mrvicu ljubavi prema osobi ili bilo kome s kim smo u sukobu dok nas konačno potpuno ne zaslijepi friziranim lažima i mržnjom. Neizgovoreni oprosti jednak je karcinomu i činjenica je da se mnogi čak i fizički razbolijevaju zbog gorčine i neopraštanja koje nose u sebi.

Ponos i glupost, brat i sestra

Za sukob je potrebno dvoje, i netko u tom dvoboju mora prvi potegnuti oprosti za svoj dio i tako pokrenuti oporavak odnosa. Ali zašto je to tako teško? Kaže Gibonni, zbog ponosa i gluposti. I stvarno, mnogi će radije svoj oprosti odnijeti sa sobom u grob nego ga izgovoriti. Stvarno je to glupost, ali glupost i ponos su kao brat i sestra i taj stariji brat ponos temeljniji je i gori problem. Ponos i isprika nikako ne mogu biti na istom mjestu u isto vrijeme, oni nemaju baš ništa zajedničko, odvojeni su kao istok i zapad. Ponos je ono što te stegne u trbuhu kada se trebaš ispričati, onaj strah koji ti govori da ćeš biti pregažen ako priznaš krivicu, to je ona lampica za opstanak koja se upali i osnaži te da kažeš: – Neću se ispričati. Nakon toga osjećaš nadmoć, ali još jače osjećaš glupost i nemoć da se stvar ispravi, iako bi u sebi to želio. Ponos je otrovna zamka koja nas tjera da radimo ono što ne želimo.

Premnogi ljudi odvojeni su samo jednim oprosti, ali mnogi su i ujedinjeni samo jednim oprosti. Moramo shvatiti da je to riječ koja otključava i najzaključanija vrata.

Oprosti koji sigurno pali

Riječ oprosti posjeduje stvarnu silu, ali tih sedam slova potpuno je beskorisno ako se ne koriste ispravno. Iz nekih ljudi moraš iscijediti ispriku, dok neki tako tiho kažu oprosti da ih nitko ne čuje. Neki su spremni ispričati se čim se druga strana ispriča njima, dok drugi pak toliko puno puta kažu oprosti da više ne znaš za što se točno ispričavaju. Postoje i oni čija je isprika uvijek samo u fazi planiranja, ali nikada ne iziđe van. Neki tu riječ uopće ne koriste, a nekima je ona samo dio strateškog plana.

Kako bi iz te male riječi izišla sila koja gradi i spaja, potrebno je zadovoljiti dva kriterija.

Oprosti može reći samo osoba koja je svjesna svoje krivice i ne traži ispriku druge strane jer oprosti nije trgovačka mjera. Osoba koja kaže oprosti ne zahtijeva oproštenje druge strane, već je svjesna svojih pogrešaka i pravedne kazne za njih. Ispričavanje je predavanje sebe na milost i nemilost drugoj strani.

Tek kad zadovoljimo ova dva kriterija, naša će isprika upaliti. I to ne samo u međuljudskim odnosima, nego je takav stav jedini i prikladan za upoznavanje ili bolje rečeno, povratak Bogu.

Tko kome?

Mnogi ljutito zahtijevaju da se Bog ispriča njima ne razumijevajući koliko je to krivo. Možda bi nam se trebao ispričati što nas je stvorio ili mi njemu što se ponašamo kao da nije. Možda bi nam se ipak trebao ispričati jer nam je ljeti prevruće i klima je podivljala, što se događaju potresi, poplave, uragani. Ili se mi trebamo ispričati njemu što uništavamo planet koji je on napravio. Ipak bi nam se trebao ispričati zbog bolesti, terorizma, siromaštva, kriminala. Ili bismo se mi trebali ispričati što ga izbacujemo iz svojih škola, politike, i što nam njegova riječ baš ništa ne znači. Ali, Bog bi nam se sigurno morao ispričati za razne osobne životne nepravde koje je svatko od nas doživio kroz bolesti, smrt, nesreće… Ili bismo se mi njemu trebali ispričati što smo njegova Sina tretirali kao lopova i kriminalca i umjesto da smo ga poslušali, ubili smo ga kao najgoreg od nas. Kažem namjerno mi jer ako itko misli da bi drukčije postupio prema Isusu, ima prilike odmah danas to učiniti, a u protivnu ostaje na strani onih koju su se s njim sprdali i na kraju ga ubili. Naši su problemi djelo naših ruku, a ne Božjih. On će sve napraviti da nas iščupa iz smrti, bolesti i svega ostalog, ali na nama je potez, vrijeme je da iz naših usta iziđe veliki oprosti prema nebu.

Kada se riječ oprosti pojavi u nama, ako ju ne izgovorimo na pravi način i na pravu adresu, postaje kao karcinom koji nas zasljepljuje mržnjom i ne da nam mira. Ali isto tako, ako ispucamo svoju ispriku prema Bogu, vidjet ćemo puni sjaj i silu te male i najteže hrvatske riječi budući da samo ona stoji između Boga i nas.

Autor: Tomislav Zorić

 

PROMIJENITE SEBE !

 

SAZNAJTE KAKO JADANJE I NEGATIVNOST TJERAJU VAŠ MOZAK NA DEPRESIJU I ANKSIOZNOST

 

Naravno da ne možemo svi cijelo vrijeme biti sretni, borimo se svi sa svojim demonima. No, dođe trenutak u životu kada odlučite prerezati sve negativno i nadati se, a tako i odlučite, boljem sutra i gledati svijet kroz ružičaste naočale.

Nema osobe koja ne zna jednog negativca u životu. Zar ne? Uvijek postoji osoba kojoj je čaša na pola puna, za tu osobu stvari nikada nisu dobre. One su uvijek žrtve nečega, a vi se jednostavno naviknete na tu negativnost.

Postoji nekoliko tipova koji crpe vaše energiju, a iscrpljuju je od vas – negativnošću.

Naravno da ne možemo svi cijelo vrijeme biti sretni, borimo se svi sa svojim demonima. No, dođe trenutak u životu kada odlučite prerezati sve negativno i nadati se, a tako i odlučite, boljem sutra i gledati svijet kroz ružičaste naočale.

Dr. Robin Kowalski profesor psihologije na Sveučilištu Clemson objašnjava da se svatko u nekom trenutku žali, barem malo.

Postoji nekoliko varijanti kada je u pitanju nezadovoljnici. Vjerojatno možete staviti lice na svaku drugu kategoriju.

– Osobe ”ispušni plin”: Sve im je teško. Veoma nezadovoljne osobe koje ne želi čuti za rješenje svojih problema. Koliko god savjeti bili korisni.
– Osobe koje traže pažnju: Znate taj tip. Oni ”pecaju” pažnju sa svojim “Imam problem koji je još gori nego što je”.
– Osobe – kronični nezadovoljnici: Stalno prigovaraju, ništa ne valja. Ništa ne rade kako bi se promijenili i opet se žale na problem.

Sve navedene osobe kod nas izazivaju dodatne osjećaje zabrinutosti i tjeskobe.

Donald Hebb, neuropsiholog vjeruje da se skupine neurona mogu spojiti u našem mozgu kao rezultat određenih životnih iskustava. Na primjer, kad god pomislimo misao ili imati osjećaj senzacije (op.a. sreće), na tisuće se neurona aktiviraju i svi su se zajedno formiraju u neuronske mreže. Mozak uči aktivirati te iste neurone s ponavljajućim razmišljanjima.

Uglavnom, ako bi se vaš um usmjerio na kritiku, brige i viktimizaciju, um će se lakše dovesti do one iste misli za slične situacije. Naši misaoni obrasci ”mole” naš mozak na reagiranje bilo pozitivno ili negativno na situacije koje smo predstavili. Dobri smo u onome što mi prakticiramo, pa zašto ne bismo pokušati biti malo više biti pozitivni?

Četiri trika kako bi se izbjegla konstantna negativnost:

  • Budite zahvalni: Čak i  za najmanje sitnice.
  • Uhvatiti se: Prepoznajte se u tužbi. Zaustavite se. Čestitajte sebi za sve dobre stvari!
  • Napravi novi utor: Možemo napraviti potpuno novi urez za podsjećanje na ugodne osjećaje. Um će se prije sjetiti dobre stvari,  a ako to više prakticiramo takva vrsta razmišljanja postaje sve lakša.
  • Uložiti potreban trud: Mudri ljudi su još davno rekli kako je najteži napor pustiti ono što nije korisno.

 

Autor: A.P.

 

 

GOVOR JE PREVOD NAŠIH MISLI, NAŠIH VIBRACIJA U RIJEČI, U ZVUK.

GOVOR JE PREVOD NAŠIH MISLI, NAŠIH VIBRACIJA U RIJEČI, U ZVUK.
Kako mi danas govorimo?

Mi malo obraćamo pažnju na ton kojim govorimo i kakve riječi izgovaramo. Koristimo uvredljive i prosto veoma prljave riječi, kao da smo zaboravili šta je blagorodan i uzvišen govor. Ali to nije samo dokaz našeg neznanja i degradacije svijesti. Zar nije očigledno, da kada izgovaramo nepristojne i ružne riječi – mir i sreća u nama se ne povećavaju. Sve je upravo suprotno. Tada omogućavamo da se pojavi negativna energija, a onda se pitamo zašto tako često moramo da uzimamo tablete za glavobolju.

Postoji direktna veza između uma i govora. Ako je um zdrav, govor je dostojanstven. Zdrav um je uvijek pozitivan. Kada imamo takav um, mi ne govorimo o nedostacima drugih, ne kritiziramo , ne izražavamo pretenzije. Ne žalimo se na sudbinu. Ton govora je spokojan i prijateljski. Naravno, da se svako  sa zadovoljstvom obraća takvom sugovorniku. Govor sa bijesom je znak slabosti duše.

Prema statistici, 90% svih svađa i sukoba je zbog toga što smo o nekome govorili loše. Svima nam je potrebno da učimo da govorimo u prijatnom, blagonaklonom maniru, kontroliramo svoj govor. Na Istoku čovjek, koji ne može da kontrolira svoj govor, smatra se primitivnim. Odavno je primijećeno da tada poprimamo osobine tog čovjeka, o kome mislimo i govorimo, zato govoreći o nekom loše, kritizirajući ga, mi očitujemo u sebi negativne osobine te ličnosti. Ako hvalimo, tada očitujemo sve dobro, što posjeduje ta ličnost. Stoga, misliti o Bogu i govoriti o Njemu – je najlakši način da se steknu božanski kvaliteti.

Obratite pažnju, da što je veći kod nas egoizam, zavist, zloba, tim teže govorimo o nekome sa toplinom. Što je grublji naš govor, manje smo harmonični, zato surovije životne lekcije primamo.

Jedan od razloga što smo sada umorni i malo uspijevamo je što mnogo govorimo. Opširnost je znak praznih riječi. Treba govoriti malo, tiho, strpljivo i blagorodno. Tako se može štediti vrijeme i energija. Važno je da naučite da kontrolirate svoj govor. Nešto smo izgovorili – i uvrijedili čovjeka. A potom se opravdavamo: “Rekao sam to tek tako… nisam želio da uvrijedim …”. Ovakav jezik treba promijeniti. U riječima mora biti sadržana suština – takve riječi su jake.

Jednom sam sreo poznanika, čiji se izgled mnogo promijenio. I bez razmišljanja, rekao sam: “Oh, kako ste smršali. Prosto se ne možete poznati. ”

On je tiho rekao: “Na dijeti sam.”

Potom smo malo popričali i rastali se. Tek što sam se rastao sa njim, odjednom sam shvatio netaktičnost svojih riječi. Gubitak težine mogao je biti prouzrokovan bolešću. A moje riječi su mogle da ga bolno povrijede. Počeo sam da se opravdavam pred sobom. “Da, možda i nije bolestan, možda je zaista odlučio da izgubi kilograme, mnogi sada brinu o izgledu, pridržavaju se različitih dijeta.” Tada sam čvrsto odlučio: takvih presuda u mojim riječima više nikada neće biti. Mudrost nas uči: razmislite prije nego što bilo šta izgovorite.

Riječi imaju smisla, ako su taktične i ispunjene ljubavlju prema drugima. A tada, koliko god “gorke” riječi izgovarali, srce će ih sigurno prihvatiti. Te riječi ne izgledaju gorke, one izgledaju točne.

U suprotnom, ako koristimo teške riječi, oštrina se vidi u našem izgledu. Tada je drugima očigledna, naša gordost, i ljudi će se naljutiti na nas. Ali ako izgovaramo čak i “gorke” riječi sa ljubavlju, osjećaj ljutnje se mijenja i ljudi osjećaju naše suosjećanje.

O svemu treba govoriti točno, ali sa ljubavlju. Bilo kakve riječi da uputi majka djeci, zbog materinske ljubavi one se ne promatraju kao stroge i gorke. Djeca osjećaju: majka nas voli, ona nam želi dobro. Isto tako, bez obzira koliko direktnim riječima sve rekli, to druge ne boli, ako pri tome pokazujemo milosrđe.

Izvorni tekst: http://econet.ru/articles/99478-rech-otrazhaet-sostoyanie-uma  
Prevela: Beba Mur – bebamur.com

 

 

 

 

 

Ljudske misli određuju stvarnost

Jedno od ključnih načela kvantne fizike je da naše misli određuju stvarnost. Početkom 1900-ih napravljen je kvantni eksperiment dvostrukog proreza – eksperiment koji mjeri kako su naša svijest i naš materijalni svijet prepleteni. Otkrili su kako su faktori povezani sa sviješću i naš fizički, materijalni svijet nekako isprepleteni.

U ovom pokusu, dvostruko prerezani optički sustav testira moguću ulogu svijesti u kolapsu kvantne val – funkcije. Na primjer: elektroni pod istim uvjetima se ponekad ponašaju kao čestice, a zatim počinju djelovati po sistemu valova (bezoblična energija), jer u potpunosti ovise o tome što promatrač očekuje da će se dogoditi.

Ono što promatrač vjeruje da će se dogoditi – kvantno polje učini. Istraživanje je otkrilo da su faktori povezani uz svijest značajno djelovali na stvarnost. Iako je to jedan od najpopularnijih eksperimenata kojim se provjerava veza između svijesti i fizičke stvarnosti, postoje mnoga druga istraživanja koja jasno pokazuju da je svijest na neki način direktno povezana s našom stvarnošću.

Možda ne razumijemo tu vezu i u većini je slučajeva ne možemo niti objasniti. Međutim, postoji i neprestano se proučava. Kvantni svijet čeka na nas da donesemo odluku da bi znao kako će se ponašati. To je razlog zašto kvantni fizičari imaju takve poteškoće u rješavanju, objašnjavanju i definiranju kvantnog svijeta.

Mi smo doista, u svakom smislu te riječi, majstori stvaranja jer odlučujemo što će se manifestirati iz područja svih mogućnosti u oblik. Stvar je u tome što kvantna razina stvarnosti nije lokalan i beznačajan aspekt stvaranja. Ona je sve što se nalazi oko nas i to je najosnovnija razina stvaranja.

Energetsko ljudsko polje je u interakciji sa kvantnim poljem i uvijek utječe na njega, a energija naših uvjerenja i namjere unosi se u naše energetsko polje jer je definirana energija naših misli i emocija. Fuzija naših misli, emocija, uvjerenja i namjera, koje ću pojednostavljeno nazvati ljudskim energetskim poljem, neprestano informira kvantnu stvarnost u nama i oko nas u svakom trenutku našeg postojanja.

Budući da stvarnost treperi i ulazi i izlazi iz postojanja, svaki put kada naša stvarnost oscilira između oblika, a čista energija stanja polja naše svijesti koja je konstantna i ne treperi unutar i van našeg postojanja informira polje kako da se ponovo pojavi kao kad napravi tranziciju u oblik na kvantnoj razini.

Zato svaki put kada osciliramo u amorfnost, imamo potpunu kontrolu i odgovornost nad onim što ćemo izabrati, s namjerom da nešto manifestiramo iz polja u sljedećem trenutku, a naša snaga i sposobnost da to učinimo leži u potpunosti u onome što vjerujemo, a ne kako se osjećamo.

Dramatičan primjer je slučaj Vittoria Michelli – a. Godine 1962. primljen je u vojnoj bolnici u Veroni, u Italiji s velikim tumorom na lijevom boku. Liječnici su znali da mu ne mogu pomoći, njegov slučaj se smatrao beznadežnim i bio je poslan kući bez liječenja, a nakon 10 mjeseci njegova lijeva bedrena kost se potpuno raspala.

Kao posljednji izbor, otputovao je u Lourdes, u Francusku, te se kupao tamo u proljeće (na kršćanskom svetom mjestu poznatom po čudesnim iscjeljenjima). Odmah se počeo osjećati bolje, vratio mu se apetit. Okupao se još nekoliko puta prije nego što je otišao.

Nakon nekoliko mjeseci osjetio je snažan osjećaj blagostanja i kada je ponovno pozvao liječnike da mu naprave rendgen, shvatili su da je tumor nestao. Nakon što se karcinom povukao, njegova bedrena kost je započela regeneraciju. Nakon dva mjeseca ponovno je hodao, a nekoliko godina kasnije njegova kost je bila posve regenerirana.

Vatikanska liječnička komisija (čija je svrha, vjerujem, da istraži čuda) u svom službenom izvješću, napisala je: „Došlo je do izuzetne rekonstrukcije crijevne kosti (crijevna ili ilijačna kost jedna je od kostiju kuka odnosno zdjeličnih kostiju). Rendgenske snimke napravljene 1964.,1965.,1968. i 1969. godine kategorički i nedvojbeno potvrđuju da se dogodila neočekivana i štoviše zapanjujuća rekoinstrukcija kosti nepoznata u analima svjetske medicine.“

Je li Michellijevo ozdravljenje čudo u smislu da je prekršen neki od zakona fizike? Premda još nemamo odgovor na to pitanje, čini se da ne postoji jasan razlog za vjerovanje da je prekršen bilo koji zakon. Obično se tako nešto smatra čudom i doista je to istina. Ali mislim da je to čudesno u smislu istinske moći ljudske namjere i uvjerenja.

Vjerujem kako je Michelli slučaj savršen primjer naše ljudske sposobnosti da ponovno organiziramo tu vakuum strukturu naše energije i namjere i na taj način manifestiramo ono što želimo izravno iz polja uz uistinu čudesne rezultate. Činjenica da se počeo osjećati bolje i tada počeo vjerovati da je ozdravio je ključ za njegovo ozdravljenje.

Neki će ostati pri uvjerenju da je Bog izliječio tog čovjeka i ja se slažem s tim. Ja vjerujem da je Bog osoba ali i beskrajna svijest stvaranja i kada zakoračimo u čistu svijest u sebi, tada se otvaramo beskonačnoj svijesti koja je dio nas i mi smo dio nje.

Kada se otvorimo takvoj energiji, dopuštamo da nas preplavi “snažni osjećaj blagostanja” koji izravno utječe na našu biologiju.

Tijelo kao projekcija svijesti

Želim da doista usvojite razumijevanje da stvarnost treperi i iz oblika. To je apsolutno presudno za razumijevanje naše sposobnosti iscjeljivanja jer ukoliko smo pola vremena bez oblika pojavljuju se pitanja:

(1) Tko smo mi zapravo, jer očito su naša tijela i materijalni svijet  iluzorni do određenog stupnja;

(2) Što je nacrt vodilja u preuređenju naših tijela svaki put kada se doslovno ponovno materijaliziramo?

Odgovor na oba pitanja bio bi – svijest. Naša tijela su holografska projekcija naše svijesti, a oni su zbroj naših uvjerenja o nama samima. Ako možemo promijeniti naša uvjerenja o sebi i ako na taj način možemo promijeniti energiju koja definira naše ljudsko energetsko polje, onda možemo promijeniti energetski plan s kojim se naše tijelo usklađuje kada se ponovo materijalizira u oblik.

Deepak Chopra ispričao je priču koja to savršeno ilustrira u svojoj knjizi „Kako spoznati Boga“. Njegov prijatelj je ozlijedio nogu dok je radio u teretani, jer nije bio naviknut na sprave. Bol u stopalu se povećavala tijekom sljedećih nekoliko dana.

Bilo mu je sve teže hodati zbog čega je otišao na liječnički pregled na kojem je utvrđeno da je imao plantarni fasciitis koji se očituje kao bolnost donjeg dijela petne kosti, a nastaje kao posljedica akumuliranih mikrooštećenja koja uzrokuju propadanje kolagenih vlakana fascije na polazištu na petnoj kosti te se ubraja u skupinu oštećenja poznatih pod nazivom sindromi prenaprezanja (engl. overuse injuries).

Njegov prijatelj je odlučio ne ići na operaciju i trpjeti bol, ali vremenom mu je hodanje zadavalo toliku bol da je iz očaja zatražio pomoć jednog kineskog iscjelitelja. Kinez svojom pojavom nije odavao dojam mističnog ili duhovnog ili na bilo koji način darovitog iscjelitelja.

Ozlijeđeni prijatelj Deepak Chopre nastavlja:

“Nakon što je lagano pregledao moju nogu, on je ustao i napravio nekoliko znakova u zraku iza moje kralježnice. Zapravo me nije ni dotaknuo i kad sam pitao što je radio, on je jednostavno rekao da je okrenuo neke prekidače u mom energetskom polju. Sve skupa je trajalo negdje oko jedne minute, a zatim me je zamolio da ustanem. Ustao sam i više nisam osjećao bol. Ni najmanju. Sjetite se da sam došao šepajući. “

On nastavlja: “U potpunom čudu sam ga pitao što je učinio. Rekao mi je da je tijelo projicirana slika uma i u zdravom stanju um drži ovu sliku netaknutu i uravnoteženu. Međutim, ozljeda i bol može odvući našu pozornost od oštećenih mjesta. U tom slučaju, slika tijela počinje propadati; njegovi energetski obrasci postaju oštećeni i nezdravi.

Dakle, iscjelitelj na licu mjesta uspostavlja pravilan obrazac, a pacijent preuzima odgovornost da ga vlastitim umom dalje održava. Ova priča me je fascinirala i nadahnula. Kao što smo vidjeli, stvarnost isijava iz postojanja bezbroj puta svake sekunde, oscilirajući između forme i bezobličnosti, a kvantna fizika zna da naše misli i uvjerenja utječu na kvantnu stvarnost koja je izvor materijalnog svijeta.

Mislim da je apsolutno jasno da moramo početi shvaćati da smo više od fizičkog tijela. Puno je koherentnije misliti o sebi kao o svjetlosnom energetskom polju koje sebi organizira tijelo ili kao o čistoj svijesti koja manifestira i privremeno doživljava tu razinu stvarnosti kroz naše tijelo.

Mi smo puno više nego što mislimo da jesmo i beskrajno više nego što smo naučeni da vjerujemo. Sljedeći korak koji moramo poduzeti, štoviše sljedeći korak u našoj ljudskoj evoluciji sada uključuje učenje kako da iskoristimo i usavršimo ovu moć utjecanja na stvarnost i doslovno manifestiramo sve što želimo izravno iz polja; novi kuk, možda bolji vid ili fit i zdravo tijelo, sve što vodi do novoga života.

Ali kako to učiniti?

Liječenjem svog polja, liječite svoje tijelo

Kako bi se iscjelili sve što trebamo učiniti je očistiti našu energiju, tako da energetska projekcija našeg tijela teče neometano. Na taj način naši atomi i molekule mogu se savršeno uskladiti s ovom strukturom jer nema energetske smetnje koja narušava sliku našeg tijela koja je projicirana iz naše svijesti.

To radimo tako što ulazimo u prostor između naših misli gdje naša uvjerenja više ne utječu na našu stvarnost, jer kada ne razmišljamo, nemamo uvjerenja i očekivanja i na taj način se usklađujemo s univerzalnim načelima i usklađujemo našu energiju s energijama visoke frekvencije: energijom ljubavi, dobrote, inspiracije, strasti, radosti i tako dalje.

Prvi korak je uzeti u obzir mogućnost da nismo mi samo energija, nego da postoji beskonačna energija svuda oko nas koju možemo iskoristiti za svjesno ozdravljenje našeg tijela i uma i tako postati sretnija, zdravija, bistrija i kreativnija bića.

Čim se počnete povezivati s beskrajnom energijom stvaranja i vlastitom istinskom prirodom bezoblične energije, počinjete biti svjesni tih energija u vašem tijelu koje vraćaju projekciju tijela u svoje prirodno stanje. Projekcija tijela može biti prekinuta samo poremećajem u vašem energetskom polju – u vašoj svijesti – uzrokovan neuravnoteženim mislima i emocija i ograničavajućim uvjerenjima.

Naše energetsko polje je prirodno rezonantno, a naša energija prirodno teče nesmetano kao snažan tok svijesti, ali niže razine svijesti kojima smo bili uvjetovani živjeti većinu naše društvene indoktrinacije ometaju ovaj tijek koji bi u slučaju nesmetanosti izrazio savršenstvo u svemu.

Drugi ključni koncept koji je potrebno razumjeti je da se vaše tijelo uvijek regenerira. U razgovoru s Deepak Choprom koji sam slušao, on je istaknuo kako atomi ne stare. Oni ne umiru i ti isti atomi koji su postojali za vrijeme velikog praska prije oko 14 milijardi godina postoje sve do danas, od kojih su neki možda čak i unutar vas.

Svake godine 98% atoma u vašem tijelu se izmijeni s ‘novim’ atomima. Vi stalno umirete i bivate ponovno rođeni i doslovno se transformirate na atomskoj i molekularnoj razini. Svaka tri dana imate novu sluznice želuca, svaki mjesec imate novu kožu, svaka tri mjeseca ste novi kostur. I svake godine imate gotovo posve novo tijelo.

Deepak Chopra je to lijepo opisao rekavši da su naši atomi “kao ptice selice”. Oni nisu stalni, oni su potpuno neovisni, te plove kroz prostor i vrijeme i samo se organiziraju u strukture kao što su naša tijela. Kakav još dokaz trebamo kako bi počeli gledati drugačije na naša tijela i općenito na mehanizam samog ozdravljenja?

Niti jedna supstanca koja sačinjava vaše fizičko tijelo ne stari, one se stalno mijenjaju. Sada vas pitam: Mijenjate li se zaista? I kakva je to sila koja organizira ove atome i molekule, koja ih postavlja na mjesta na kojima trebaju biti i čini da savršeno i skladno i dalje rade svoj posao?

Vi niste vaše tijelo. Vaše tijelo je samo projekcija onoga što vi vjerujete da jeste. Kada bi mogli otkriti da ste čista svijest, beskonačna kreativna svijest koja manifestira stvarnost i usputno stvorenu stvarnost s drugim aspektima sebe (jer je svako biće izraz beskonačne univerzalne svijesti koju nazivamo Bogom), onda bi mogli početi preuzimati potpunu kontrolu nad svojim tijelom, zdravljem i životom.

Kronična bol, bolest ili stare ozljede koje imate u vašem tijelu nisu zapravo u vašem tijelu, one su u vašem umu. Točnije, oni su funkcija vaše percepcije. Vi zadržavate bolest, bol i ozljede u vašoj svijesti, a time se utiskuju u vaše energetsko polje, a tek onda se očituju u vašoj fiziologiji.

Ako je to slučaj, onda ne samo da je naše zdravlje u potpunosti pod našom kontrolom, već možemo kontrolirati i naše starenje. Ne sugeriram da možemo biti besmrtni jer već to i jesmo kao beskonačna bića svijesti. Ono što sugeriram jest da su u davno zaboravljenim vremenima ljudska bića imala sposobnost živjeti u ovom polju i živjeti neprekidno od njihove prirode kao svjetleća bića od čiste energije, a tu sposobnost će ponovo ostvariti u bliskoj budućnosti.

Ljudi će shvatiti da su naša tijela očitovanje našeg najvišeg sebstva, a mi ne samo da možemo svjesno manifestirati bilo što u životu, već i u našim tijelima. Jednog dana ćemo doći do točke kada ćemo neprestano voljno regenerirati naše tijelo, jer živimo u polju beskonačne energije, a time i naša tijela jednostavno rade na većoj frekvenciji, tako da možemo živjeti u našim tijelima dok naš rad ne bude dovršen i dok ne odaberemo da krenemo dalje.

Fantastično, zar ne? No, te promjene su vidljive u ljudskom tijelu i umu, čak i nakon malo prakse i osposobljavanja, stoga odlučite to iskusiti i naučite kako meditirati. To je dokazano i moje vlastito iskustvo također pokazuje da je istinito. Jedino što vas može spriječiti da zakoračite u ovu prirodu svemira je vaša vlastita svijest, vaša razina pažnje i vaša uvjerenja.

Naša sposobnost iscjelivanja se izravno odnosi na našu razinu pažnje i našu razinu vjerovanja. Na primjer možemo se sami iscjeljivati od bilo koje nevolje, bolesti, boli ili ozljede sve dok znamo da ćemo biti izliječeni. To se izravno postiže pristupanjem najosnovnijoj razini stvarnosti kroz duboku meditaciju.

Na temeljnoj razini stvarnosti sve je moguće, a restrukturiranje stvarnosti je uvjetovano u potpunosti našim uvjerenjima i očekivanjima. Mi smo čista energija, a u toj energiji postoji beskonačan potencijal. U potpunosti ovisi o nama što ćemo odabrati manifestirati iz polja u naše živote i u naša tijela.

Nemate ograničenja i ništa nije nemoguće. Samo vaša uvjerenja diktiraju što možete i što ne možete učiniti.

“Čuda se ne događaju u suprotnosti s prirodom, nego u suprotnosti s onim što mi podrazumijevamo pod prirodom.” – sv. Augustin

Izvor: projectglobalawakening/ atma.hr

NEDOSTATAK SAMOPOŠTOVANJA

Neki uzroci niskog samopoštovanja

Piše : Helena Rosandić, psihoterapeut-mr kliničke psihologije

Samopoštovanje se ne razvije preko noći, niti nastaje kao rezultat jedne odluke, lošeg ponašanja ili događaja. Ono se gradi postepeno, od djetinjstva, kada naši roditelji brinu o nama, dalje se razvijajući kroz vlastitu brigu i staranje o sebi.

Neki od nas su imali sreće da ih roditelji prihvate, pruže pomoć i ljubav što može da bude jedan od čvrstih temelja za stabilno samopoštovanje u odraslom dobu, dok na žalost neki nisu imali tu sreću jer njihovi roditelji nisu umjeli da im pruže osjećanje sigurnosti, da sa njima podijele ljubav, niti da pruže adekvatnu pomoć. Možda je ni sami nisu dobili od svojih roditelja.

Naša sjećanja iz djetinjstva često su maglovita, nejasna, naročito kada nekih događaja ne želimo da se sjetimo. Odgajajući vas vaši roditelji su, najvjerojatnije, učinili sve što je bilo u njihovoj moći, dok su njihove moći vjerojatno bile ograničene onim što su oni doživjeli u svom djetinjstvu. Svrha prisjećanja vlastite prošlosti nije okrivljivanje roditelja, već je cilj oslobađanje prošlosti i izgrađivanja svoje sadašnjosti. Stari obrasci ponašanja, zasnovani na krivici, strahu, depresiji ili bijesu, mogu da remete vaš sadašnji život, da utiču na odnose sa drugim ljudima bivajući ometajući sve dok ih ne prepoznate i dok ih se ne oslobodite.

Kada oprostite vašim roditeljima za ono što nisu uspjeli da vam pruže, tek tada ćete moći zaista da započnete brigu o sebi. Postoji niz mogućih okolnosti koje su se događale u djetinjstvu, a koje su mogle da dovedu do toga da odrastete sa osjećanjem nesigurnosti i neadekvatnosti.

– Neki od vas su odrastali uz prezaštićenog roditelja. Dijete koje je u djetinjstvu bilo prezaštićeno možda nikada nije uspjelo da savlada rizik nezavisnosti i povjerenja prema svijetu izvan vlastite porodice. U odraslom dobu takve osobe se mogu osjećati nesigurno, manifestujući naglašen strah odvajanja od sigurne osobe.

– Odbacujući roditelj – Neki roditelji djeci dodijele osjećanje da su nedovoljno željena. Ovaj duboko disfunkcionalan stav dovodi do toga da neka djeca odrastu u uvjerenju sumnje i u samo pravo da postoje. Takve osobe sklone su samoodbacivanju i samokritičnosti.

– Odrastanje uz pretjerano kritične roditelje, koji su konstantno postavljali nedostižne standarde ponašanja su jedan od uslova da steknete osjećanje krivice. Takav stil se duboko usadi i u vašem mišljenju, te misao „Što god da uradiš, nisi dovoljno dobar“ postane dio vaše svakodnevnice. U odraslom dobu takve osobe teže savršenstvu kako bi prerasle dugo prisutan doživljaj manje vrijednosti.

– Zlostavljanje od strane roditelja – Seksualno i fizičko zlostavljanje su ekstremni oblici zlostavljanja, na žalost neke osobe posjeduju to iskustvo. Odrasle osobe sa iskustvom zlostavljanja tokom djetinjstva, u odraslom dobu se suočavaju sa opasnošću da postanju vječite žrtve ili razviju neprijateljski stav prema svijetu.
Takve osobe razviju nekada agresivni stav i njihovim životom dominira bijes koji može biti okrenut prema sebi ili drugom.

– Osobe koje su tokom djetinjstva doživjele gubitak bliske osobe mogle su odrasti sa osjećanjem napuštenosti, praznine i nesigurnosti koje je kasnije moglo biti potkrijepljeno gubitkom značajnih osoba u djetinjstvu.

– Neki roditelji su bili preokupirani samim sobom, svojim poslom ili drugim brigama, što je uticalo na nedostatak podrške i ljubavi prema djeci. Djeca koja su prepuštena sama sebi često odrastaju uz osjećanje bezvrijednosti, nesigurnosti i usamljenosti.

– Pretjerano udovoljavajući roditelj nije naučio svoje dijete da odlaže zadovoljstvo i nije ga naučio da postoje granice. U odraslom dobu takvim ljudima je često dosadno, nedostaje im upornost i istrajnost. Skloni su uvjerenju da su centar svijeta, dok im nedostaje težnja da preuzmu odgovornost za vlastiti život.

Da li ste se prepoznali u nekoj od kategorija? Možda su se neki prepoznali u više kategorija.

Ovaj tekst je namijenjen onima koji čitav život nose teret vlastite prošlosti, osjećanje nesigurnosti i krivice. Cilj prisjećanja događaja iz djetinjstva, kao što sam rekla, nije okrivljivanje roditelja, već pronalaženje snage u sebi jer nedostatak iz prošlosti moguće je prevazići jedino ako postanete dobar roditelj samom sebi.

 

MOGU LI EMOCIJE PRELAZITI S JEDNE NA DRUGU OSOBU?

MOGU LI EMOCIJE PRELAZITI S JEDNE NA DRUGU OSOBU?

Sigurno nam se svima barem jednom u životu dogodilo da smo se nakon druženja s prijateljicom kojoj je teško osjećali kao da je njena težina prešla na nas. Isto tako smo sigurno više puta čuli prijateljice kako se žale da im je dosta da im drugi samo prevaljuju svoj teret. Čini se kao da smo navikli o teškim emocijama razmišljati kao o nekom oblaku koji se seli iz osobe u osobu. Međutim, u podlozi ovog “prebacivanja emotivnog tereta” je nešto sasvim drugo.

Emocije ne lebde zrakom i ne prelaze s čovjeka na čovjeka. Sve što osjećate izvire iz vas samih. I ako se dogodi da se nakon razgovora s prijateljicom osjećate mučno ili depresivno, to znači da je razgovor probudio “nešto vaše”, a ne da je ona na vas prebacila “nešto svoje”.

Recimo da se vaša prijateljica žali na svoju majku koja je neprestano kontrolira. Ako se probude “neugodni osjećaji iz dubine” koji ostaju s vama i nakon razgovora, moguće je da vas njena situacija podsjeća na to da je vaš suprug također sklon pretjeranoj kontroli. Njeni osjećaji bude vaše potisnute osjećaje, odnosno uživljavanje u njenu priču služi kao okidač za vaše potisnute osjećaje. U ovom slučaju, zajednički nazivnik njenog i vašeg problema je: netko vas maltretira svojom kontrolom.

Ili, uzmimo drugi primjer. Ako vam prijateljica priča o tome kako joj je poginuo prijatelj iz osnovne škole, a vi niste prežalili iznenadni gubitak svog brata koji se možda dogodio i deset godina ranije , vrlo je moguće da ćete nakon razgovora osjećati kao da vas je obuhvatio teški oblak tuge. Ako niste svjesni da je njena priča probudila vaše osjećaje, mislit ćete da vas je samo bespotrebno opteretila i da je problem u njoj jer ima tendenciju prevaljivanja svog tereta na druge.

Osim što se težina i osjećaj opterećenosti može pojaviti zbog emotivne asocijacije vezane uz nečiju priču, može se pojaviti i zato što nemate običaj izražavati osjećaje koji čuvaju vaše zdrave emotivne granice. Primjerice, ako vam se kolega s posla obraća s visoka, kritizira vas ili vam se podsmjehuje, a vi se ne branite, u smislu da izražavate svoju ljutnju ili poduzimate mjere zaštite prijavljivanjem nadređenom, onda ćete zasigurno ostati sa osjećajima povrijeđenosti, ljutnje ili srama koji će vas pratiti možda naredna dva sata, a možda i narednih nekoliko dana.

Kada ne reagirate, bilo zato što vam to daje osjećaj da ste iznad situacije, bilo zato što se bojite da biste mogli preburno reagirati i ostati bez posla, to ne znači da se vaši osjećaji nisu probudili. To znači da su se probudili, ali ste ih ignorirali. Međutim, kada ih ignorirate, osjećaji ne nestaju, nego samo mijenjaju svoje “agregatno stanje” i pretvaraju se u zbrku misli popraćenu tjelesnim simptomima kao što su grč u želucu ili napetost u vratu.

Emotivno nereagiranje je obično posljedica odgoja i zabrane na izražavanje pojedinih emocija, a može biti i znak šoka i nevjerice koji se javljaju jer “vi nikada tako nešto ne bi napravili”. Ovo je rečenica koju ste vjerojatno puno puta izgovorili i puno puta čuli da je drugi izgovaraju. Ta nevjerica da je netko uopće mogao “tako nešto reći” ili “tako se ponašati” također datira otprije, iz dječjeg doba kada niste bili spremni na neke šokove koje vam je život priuštio, pa ste se automatski branili emocionalnom distancom koju bismo mogli prevesti sa: “Ne vjerujem da se ovo događa”.

Dakle, kada osjećate emocionalnu opterećenost nakon razgovora s nekim, onda to može biti zato što je: a) ta interakcija u vama probudila potisnute osjećaje ili b) jer niste emotivno reagirali, pa samim time niste ni postavili zdravu emotivnu granicu. U prvom slučaju možete razmisliti što vas je u razgovoru posebno dirnulo, a u drugom slučaju možete razmisliti kako to da niste reagirali i, da možete vratiti film unatrag, kako biste najradije reagirali.

Izražavanje potisnutih osjećaja i stvaranje emotivne protočnosti kroz tijelo je velika tema i ne može biti obuhvaćena ovom kolumnom, ali zato može biti razjašnjeno pogrešno uvjerenje da se emocije, poput oblaka sele iz jedne u drugu osobu. Kao što sam već spomenula, osjećaji uvijek izviru iznutra i druga osoba svojim riječima ili postupcima može potaknuti stvaranje osjećaja, ali ne može prenijeti ili “prebaciti” svoj osjećaj direktno u nas. Baš kao što radosno društvo u nama može pobuditi osjećaj radosti, tako i turobno društvo može pobuditi osjećaj tuge, ali ti osjećaji su uvijek naši.

Zato, ako se dogodi da se nakon razgovora s prijateljicom osjećate “pokislo”, prije nego što zaključite da vas je zarazila svojom lošom voljom, razmislite što je točno u vama probudilo takve osjećaje. Naravno, uvijek postoji mogućnost da vam prijateljica ne da disati, da je preokupirana svojim osjećajima i da je vi uopće ne zanimate. Takva jednostrana komunikacija u kojoj vas kao aktivnog sugovornika nema je također vrlo naporna. Međutim, i onda su osjećaji koje doživljavate vaši, a ne njeni, a nastali su zbog nemogućnosti emotivnog izražavanja. Kada biste iskreno izrazili sve što osjećate i mislite, pitanje je da li bi taj odnos opstao.

Nadam se da se zbrka oko “emotivne naoblake” i njenog prebacivanja na druge malo razbistrila i da će vas sljedeći put takva situacija potaknuti na razmišljanje i otkrivanje nekih vlastitih zaboravljenih emocija.

Autor: Tomica Šćavina

Izvor: www.poticaj.net/

 

 

SVAKE GODINE ŠEST MILIJUNA LJUDI UBIJE SE – NIKOTINOM!

JESTE LI SVJESNI?

Svake godine šest milijuna ljudi ubije se – nikotinom!

Autor: dr. Morana Brkljačić

 

Pušenje izaziva oko 40 teških i smrtonosnih bolesti, pa pušači čine 90 posto umrlih od raka pluća, 25 posto umrlih od srčanih bolesti, 75 posto slučajeva smrti od kronične opstruktivne bolesti pluća…

Pušenje je način konzumiranja duhana. Kako duhan sadržava u sebi otrovne alkaloide, kao što je nikotin, a prilikom pušenja se stvara i katran, nerazrijeđeni beznikotinski kondenzat dima, pušenje je opasna navika za zdravlje ljudi jer štetno djeluje na krvožilni sustav i pluća. Pandemija pušenja predstavlja globalni javnozdravstveni i gospodarski problem. Pušenje ubija veći broj ljudi nego prometne nesreće, alkohol, požari, ubojstva, samoubojstva, droga i AIDS zajedno. Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, svake godine zbog pušenja umire oko šest milijuna ljudi, od kojih više od 600.000 umire zbog pasivnog pušenja. Od ukupnog broja umrlih zbog pušenja, pola umire u radno produktivnoj dobi, između 35. i 69. godine starosti, te gube u prosjeku oko 20 godina života. Posljedice pušenja odražavaju se ne samo na zdravlje čovjeka, uzrokujući razne bolesti koje smanjuju kvalitetu života i dovode do prerane smrti, nego i na društveno-gospodarske prilike svakodnevnog života. Smanjena radna sposobnost, odsutnost s posla, povećani troškovi zdravstvene skrbi (liječenja i rehabilitacije), predstavljaju veliki ekonomski teret svakoj zajednici.

Štetno za sve organe

Nema organa u tijelu koji nije pogođen štetnim učincima pušenja. Sredinom 20. stoljeća započinju istraživanja radi utvrđivanja utjecaja pušenja na zdravlje. Dokazana je uzročna povezanost između pušenja i karcinoma bronha i pluća, te infarkta miokarda i kronične opstruktivne plućne bolesti. Naime, utvrđeno je da pušenje cigareta, ali i izloženost duhanskom dimu tzv. pasivno pušenje, znatno pridonosi obolijevanju i prijevremenom umiranju od niza bolesti. Od karcinoma pluća, čiji je izravan uzročnik pušenje, godišnje u Hrvatskoj umire više od dvije tisuće ljudi. Oko 20% pušača obolijeva od KOPB-a (kronične opstruktivne plućne bolesti), zbog izravnog kemijskog djelovanja duhana na strukturu pluća. Bolest je progresivna, bolesnici u prosjeku žive samo pet godina nakon njezine pojave, lijekovi u kasnijoj fazi više ne pomažu. Stručnjaci tvrde da pedeset posto ljudi koji puše tri kutije cigareta dnevno nakon pedesete godine života obolijevaju od karcinoma pluća.

Pušenje započinje i pospješuje proces ateroskleroze tijekom kojeg dolazi do stvaranja plakova u krvnim žilama. Plakovi su nakupine masti, veziva i kalcija koji dovode do njihovog suženja i začepljenja. To suženje krvnih žila se manifestira u obliku gore navedenih krvožilnih bolesti, koje su posljedice nedostatnog dotoka krvi u pojedine dijelove srca i mozga, a u konačnici smrću zbog moždanog ili srčanog udara. Ateroskleroza kod pušača uvjetovana je direktnim djelovanjem duhanskog dima na stijenku krvne žile te indirektno utjecajem na sastav masnoća u krvi; povisuju se trigliceridi i smanjuje razina dobrog kolesterola (HDL) koji je zaštitni faktor od procesa ateroskleroze. Pušenje povisuje razinu fibrina (faktora zgrušavanja krvi) koji se hvata za plakove i na taj način dodatno suzuje krvne žile. Pušenje povisuje krvni tlak koji je i sam činilac koji pospješuje ubrzanu aterosklerozu.

Aterosklerotski plak na krvnoj žili pušača

Na dišnim organima pušenje uzrokuje pojačano stvaranje sluzi, opstruktivne bolesti pluća sa suženim promjerom bronhiola i smanjenim strujanjem zraka kroz pluća, kronični bronhitis, emfizem (propadanje plućnih mjehurića s posljedičnom smanjenom površinom disanja). Oko 70-80% umrlih zbog opstruktivnih bolesti pluća bili su pušaci. Pušenje smanjuje prijenos kisika jer se ugljični monoksid, štetni sastojak duhanskog dima, 200 puta brže veže za hemoglobin (nositelj kisika) nego kisik. Zbog toga je opskrba organizma kisikom smanjena.

Pluća nepušača/pluća pušača

Pušenje i živčani sustav

Utjecaj pušenja na živčani sustav očituje se kao tremor, nesanica, nemir, razdražljivost, usporen prijenos podražaja, pad koncentracije i radne sposobnosti, smanjenje pamćenja. Pušenje znatno utječe na reproduktivno zdravlje, može izostati menstrualni ciklus, nastati pobačaj, sterilnost ili impotencija. Dokazano je da žene koje popuše više od 20 cigareta dnevno imaju tri puta veći rizik od nepolodnosti ili od izvanmaternične trudnoće.

Pušenje je bolest ovisnosti. U ovisnosti nikotin ima dominatnu ulogu kao psihoaktivna droga. No u pojavi ovisnosti od pušenja važnu ulogu imaju i brojni ponavljani pokreti pri pušenju, posebno ruku i mišića oko usta, prilikom paljenja cigarete, otresanja pepela, držanja i gašenja opuška. Svaki pušač, osobito onaj dužeg pušačkog staža, zna da nije lako prestati pušiti. Ne radi se samo o psihičkoj, već i o tjelesnoj ovisnosti. Psihička ovisnost je posljedica ponavljanih ritualnih pokreta. Tjelesna ovisnost je posljedica stvaranja nikotinskih receptora koji traže da budu zasićeni nikotinom. U protivnom se stvara apstinencijska kriza. Stoga mnogi pušači da bi se odvikli pušenja i prevladali tu apstinencijsku krizu trebaju koristiti nikotinske flastere ili gume za žvakanje s nikotinom, iz kojih se oslobađa mala količina nikotina. Neki pokušavaju prestati uz pomoć akupunkture, drugi uz pomoć grupnog tretmana u grupama za odvikavanje od pušenja. Najbolje je da svaki pušač sam odredi način i vrijeme prestanka pušenja te da li u tome treba stručnu pomoć i podršku.

Pušači i rizici od smrti prije roka

Pušači imaju u prosjeku trostruko veći rizik za preranu smrt u odnosu na vršnjake koji nisu nikad pušili. Usto, pušači umiru prosječno 10 godina mlađi nego nepušači. Već i osobe koje puše samo 10 cigareta dnevno imaju dvostruko veći rizik za preranu smrt, upozoravaju istraživači. Ovaj je rizik četiri do pet puta veći kod osoba koje dnevno puše cijelu kutiju cigareta.

Koji su najčešći razlozi pušenja?

Pušenje je ovisnost – psihoaktivna droga

Za pojedince, pušenje je samo navika koje se ne mogu riješiti, unatoč spoznaji o štetnim učincima

Uglavnom, mladi ljudi puše kako bi izrazili pobunu te izgledali ”odraslije”

Kod mladih se još navodi pritisak vršnjaka kako bi se osjetili dijelom grupe ili imitiranje odraslih

Neki ljudi navode osjećaj odbačenosti, usamljenosti, depresije, problema u obitelji, ali i dosade

Okorjeli pušač tješi se tvrdnjom da mu cigareta koristi, da ga umiruje, da mu podiže radnu sposobnost i raspoloženje

Prema nekim istraživanjima, žene puše kako bi bolje podnijele stres ili bolje kontrolirale tjelesnu masu

Što se događa s Vašim tijelom kada prestanete pušiti?

Pušači koji ostave pušenje prve pozitivne učinke osjećaju već za pola sata, a za potpun oporavak potrebne su godine. Povećanje tjelesne težine može se izbjeći ako se svaki put kad se javi želja za pušenjem popije čaša mlake vode. (www.zzjzpgz.hr).

SAVJET: Ako pušite, jednom godišnje rendgenski snimite pluća (RTG)

RTG snimak pluća je orijentacijska dijagnostička metoda koja može otkriti razne bolesti kao što su: bronhitis, upala i rak pluća.

 

Kad ‘bacite cigarete’, evo što vas čeka

  • poslije 20 minuta krvni tlak i puls vraćaju se u normalu;
  • poslije 8 sati razina nikotina i ugljičnog monoksida u krvi pada za 50 posto, a razina kisika podiže se na normalu;
  • poslije 24 sata ugljični monoksid nestaje iz krvi, a pluća se počinju čistiti od sluzi i ostalih štetnih nusprodukata pušenja;
  • poslije 48 sati u krvi više nema nikotina i poboljšava se osjetilo mirisa i okusa;
  • poslije 72 sata lakše se diše, bronhiji se opuštaju i podiže se razina energije;
  • poslije 2 – 12 tjedana poboljšava se cirkulacija
  • poslije 3 – 9 mjeseci kašalj i problemi s disanjem nestaju, a funkcija pluća povećava se za 10%
  • poslije jedne godine rizik od srčanog udara pada za 50 posto.
  • poslije 15 godina rizik od srčanog udara pada na razinu rizika osobe koja nikada nije pušila

 

Autor: dr. Morana Brkljačić

 

SVJESNI I PODSVJESNI UM

UVJERENJA

Uvjerenja nisu samo apstraktne stvari koje imaju psihički utjecaj na nas. Ona postoje u obliku misaonih obrazaca u našem fizičkom biću. Ali ona nisu naše misli. Ona oblikuju sadržaj i strukturu naših misli.

Uvjerenja i misli su vrlo stvarni elektrokemijski signali koji se emitiraju u našem cijelom tijelu. Oni utječu na svaki aspekt našeg bića, od faktora sreće do snage našeg imunološkog sustava, od našeg pogleda na život do slapova neurokemikalija, hormona, enzima i ukupne tjelesne kemije.

Tako uvjerenja kao misli utječu ne samo na našu psihologiju već i fiziologiju. Dr. Bruce Lipton ističe da uvjerenja koja držimo u našem umu kreiraju biologiju i ponašanje našeg života.

Da biste zaista promijenili vaš život, morate promijeniti svoj duboko podsvjesni sustav vjerovanja. I upravo u duboko podsvjesnom leži ključ zašto je učinak dobre volje i pozitivnog razmišljanja kratkog vijeka i neučinkovit kad je u pitanju životna promjena i ostvarivanje ciljeva. Kada postoji sukob između misli, najjače uvjerenje koje stvara te misli dugoročno će uvijek pobijediti. Zato pozitivne afirmacije i zakon privlačnosti često ne funkcioniraju. Međutim, jednom kada vaš podsvjesni um integrirate sa svojim svjesnim namjerama, sve se može promijeniti!

Podsvjesni um ima drugačiju funkciju nego naš svjesni um. Razmišljanje koje je povezano s našim osobnim identitetom je naš svjesni um. On je uključen u logiku, rasuđivanje, pozitivno razmišljanje, donošenje odluka, te je mjesto s kojeg možemo izraziti svoju slobodnu volju. On je povezan s našim egom koji je kao izraz opisan na razne načine u psihologiji, ali općenito možemo reći da sam to ja koja mislim da jesam i koju pokazujem svijetu iz dana u dan na dosljednoj osnovi.

Podsvijesni um je također različito opisan u psihologiji, ali je općenito poznato da je to baza naših programa – isprogramiranih akcija, reakcija i ponašanja. Dok svjesno možda osjećamo i  mislimo da upravljamo kvalitetom, stanjem i smjerom našeg života, istina je da na podsvjesnoj razini jednostavno živimo obrasce i programe koje smo naučili od drugih tijekom djetinjstva i tijekom svog života. Većina nas se voli našaliti izrekom da što se stvari više mijenjaju, to više ostaju iste. No, generalno to je istina u vezi  podsvijesti.

Vi možete promijeniti vaš svjesni um, ali dok također ne uvjerite i ne promijenite svoju podsvijest, ona će dominirati. Iz tog razloga svi poznajemo ljude koji čine iste pogreške, biraju iste emocionalne partnere ili stalno ulaze u konflikte s autoritetima. Uvjerenje je program koji vodi naš podsvjesni um. I kao i kod računala, dok ga ne reprogramiramo s novim operativnim sustavom, stalno će izlaziti isti podaci na isti način, bez obzira koliko su se vanjske okolnosti promijenile.

U biti, računalo je dobra analogija za većinu stvari o svjesnom i podsvjesnom umu, naročito u prikazivanju zašto podsvijesni um dominira. Na primjer, svjesni i podsvijesni um može se usporediti s podatkovnim procesorima, od kojih je svaki u mogućnosti obraditi određenu količinu energije i informacija. Zamislite da svaki ima određenu propusnost procesorske snage koja se može mjeriti u bitovima u sekundi. Istraživanja su pokazala da svjesni um procesuira oko 40 bitova informacija u sekundi. Nasuprot tome, procesorska snaga podsvijesnog uma je nevjerojatnih 40 milijuna bitova informacija u sekundi! Podsvjesni um je milijun puta jači u obradi podataka od svjesnog uma.

I tu dolazimo do pravog šoka: koliki je postotak naših svakodnevnih misli, osjećaja i akcija koje dolaze svjesnim izborom u odnosu na one koje dolaze iz programa i ponašanja iz našeg podsvjesnog uma? Zapanjujuće, samo oko 5% naših akcija, misli i osjećaja proizlazi iz našeg svjesnog, logičnog, analitičkog uma. Drugih 95% određeno je programima u našem podsvijesnom umu. Gotovo sve ono što mislimo i radimo u životu pokreće se s razine uma kojeg nismo svjesni!

U nekom od prethodnih članaka spomenuli smo uobičajeno kršenje novogodišnjih odluka.  Sada je lako vidjeti zašto se one ne ostvaruju. Ako imate svjesni cilj, primjerice izgubiti višak kila i unaprijediti fizičku kondiciju, a na podsvijesnoj razini imate uvjerenje da vježbanje zahtjeva puno muke i da je višak kila zaštita od emocionalne intimnosti, koji “ja” mislite da će pobijediti ovaj sukob – vaš svjesni um sa 40-bitnim procesorom koji utječe na 5% ponašanja ili vaš podsvijesni um sa 40-milijuna-bitnim procesorom koji drži kontrolu nad 95%?! Mislim da je odgovor više nego jasan .

 

MOĆ RIJEČI

Riječ ima veliku moć!

Sigurno ste se puno puta uvrijedili samo zato što vam je netko rekao ružnu riječ ili još gore, ako vam nije rekao niti jednu riječ. Isto tako ste letjeli do neba kad vam je bila upućena lijepa riječ.
Riječ ima veliku moć. Iza nje stojimo mi, takvi kakvi jesmo. A kakvi smo to?

Ovisi o tome kako se doživljavamo. Ako smo svjesni da smo božansko Biće, tada naše riječi imaju stvaralačku moć i pune su ljubavi, zahvalnosti i blagoslova, ali ako se doživljavamo kao jadno i grješno Biće, tada naše riječi imaju rušilačku snagu i pune su straha, osude i mržnje.
Na isti način doživljavamo i riječi drugih ljudi. Ako smo svjesni Sebe, tada riječi drugih ljudi doživljavamo sa zahvalnošću i blagoslovom, ali ako smo u egu tada nas riječi drugih ljudi povređuju i uznemiruju.

Smatram da je važno da nešto više kažem o riječima, jer sam svjesna njihove moći, a znam koliko im se malo pridaje važnosti.

„Draga, dugo mi se već ne javljaš, zar si me zaboravila, ja stalno mislim na tebe“.

Što prepoznajete u ovim riječima? Netko će prepoznati optužitelja, netko osobu koja traži ljubav, a netko osobu koja šalje neku poruku.

Dakle, riječ je odličan pokazatelj našeg stanja svijesti. Ne moramo nikoga pitati što će nam se dogoditi u budućnosti, dovoljno je da obratimo pozornost na svoje riječi. I što one kažu, tako će i biti, naravno, ako ih ne promijenimo.

Počnite mijenjati svoj rječnik

Zamislite situaciju u kojoj srećete poznanika i on vas pita banalno pitanje kako ste. Ako ste jedva dočekali nekoga da možete reći kako vam je grozno na poslu jer vas iskorištavaju a malo plaćaju, kako vas djeca ne razumiju, kako nemate dovoljno vremena za svoj hobi, kako ste bolesni…kako, kako, kako i u nedogled kako, tada vam riječi služe da izbacite svoju muku.

Samo su dvije opcije kako će razgovor teći dalje. Prva je da vam poznanik kaže da se žuri i da je stao samo da vas pozdravi, a druga je da i on u vama prepozna osobu s kojom može zajedno kukati i ogovarati „krivce“ za svoju muku, i da se zajedno nastavite družiti jer ste našli „srodnu dušu“.
Ako stalno ponavljate nisam, nemam i ne znam, tada to ukazuje da imate sirotinjsku svijest, pa ako želite promijeniti svoja životna iskustva, tada počnite mijenjati svoj rječnik.

Kao prvo izbacite riječi kojima opisujete druge ljude, posebno ako ih okrivljujete i optužujete, i počnite o drugima govoriti samo činjenice. Na primjer nemojte reći on je sposoban ili nesposoban, nego recite on je učinio i napravio to i to; nemojte reći ona je bezobrazna nego recite činjenice što je učinila; nemojte reći ona nije lijepa nego recite ona izgleda tako i tako. Nakon nekog vremena počet ćete govoriti u prvom licu – ja mislim da je on nesposoban, ja osjećam povredu, meni ona nije lijepa. To je prvi korak prema shvaćanju da su ljudi takvi kakvi jesu, a mi im dajemo značaj prema našim kriterijima.

Ako vam netko učini nepravdu ili vas povrijedi, tada mu budite zahvalni što vam ukazuje da imate neki problem sami sa sobom, jer se inače ne biste tako osjećali.

Trebamo li reći sve što mislimo?

Ljudi me često pitaju trebaju li reći sve što misle, jer im se čini da nema smisla govoriti onome tko ih neće razumjeti. Treba govoriti uvijek kada želite nešto reći i treba govoriti onima kojima želite nešto reći, jer govorimo radi sebe, a ne radi drugih. Drugi nam samo služe da prime sadržaje naše svijesti i zato im istinski trebamo biti zahvalni. Ako govorite iz srca ono što vi mislite i kako se vi osjećate, svi će vas razumjeti.

Drugi nas ne razumiju samo kad želimo ostaviti dojam, kad želimo dobiti potvrdu da vrijedimo, kad govorimo jedno, a mislimo drugo, kad riječi koristimo za manipulaciju i kontrolu.

Najjednostavnije je biti uvijek iskren i ne razmišljati o drugim ljudima i njihovim reakcijama. Tada ne možete pogriješiti, a ljudi će vam vjerovati. To je preduvjet za dobru suradnju i partnerstvo. Dolazi vrijeme u kojem će iskrenost biti jedina poslovna etika. Današnja ekonomska situacija je rezultat mišljenja da se samo neiskrenošću (nepoštenjem) može uspjeti i napredovati, a da iskren i pošten čovjek mora teško i naporno raditi za koricu kruha. To jednostavno nije istina, nego je to kolektivno uvjerenje, i dok ga budemo imali tako će nam i biti.

Kao drugo što je potrebno učiniti je da obratite pozornost na svoje riječi kad opisujete svoja iskustva. Izbacite tri opasne riječi: nisam, nemam i ne znam.
Riječ nisam je opasan virus koji nas truje i prepredeno uništava, jer se tom riječju poriče Postojanje, Bog i na taj način prekida kontakt s Dušom i Duhom. Zbog toga je nisam naš jedini grijeh.

Tri virusa – nisam, nemam i ne znam

RIJEČI1 (1) copy

Promotrite koliko puta dnevno kažete nisam sposoban, nisam lijepa, nisam bogat, nisam slobodna, nisam snažan, nisam zdrava… Kada god to izgovorite, oduzeli ste sami sebi mogućnost da tu vrijednost ostvarite.

Istina je vrlo jednostavna i izgleda nevjerojatno da se krije u jednoj „običnoj“ riječi – Jesam.

Druga jednako tako pogubna riječ jest – nemam, jer što god mislite da niste, to i nemate. Ako niste sposobni, nemate sposobnost, ako niste lijepi, nemate ljepotu, ako niste bogati, nemate bogatstvo, ako niste zdravi, nemate zdravlje…

Predlažem vam da i ovaj virus pod hitno izbacite iz svog rječnika. Kad primijetite kako govorite da nemate novaca, tada stanite i recite činjenicu – imam deset kuna ili imam jednu kunu, jer pretpostavljam da svatko ima jednu kunu. Ako vas netko pita kako zdravlje, recite činjenicu da ste zdravi, jer je to istina. Tijelo se ne može razboljeti, ali se u njemu mogu događati procesi koje zovemo bolest. Vas nitko ne pita imate li neki proces u tijelu preko kojega trenutno učite o Sebi, nego vas pita kako zdravlje, a zdravlje je kako vidimo odlično. Isto je i s ostalim vrijednostima, jer ih sve već imamo u svojoj svijesti – i posao, i bogatstvo, i novac, i sigurnost, i slobodu, i blagostanje i napredak. Sve već imate, samo to trebate osvijestiti.

To je dovoljno da zauvijek izbacite riječ nemam i da je pretvorite u imam. Riječ imam je kamen temeljac na kojem se gradi svijest blagostanja. A kad promijenite svoju svijest, promijenit ćete i svoj svijet.

Koliko je ovo jednostavno, toliko je i lako, jer u svakom trenutku nešto govorite. Samo postanite svjesni svojih riječi.
Ne znam je treći virus jer onemogućuje kontakt s univerzalnim poljem Znanja, odnosno s Duhom koji sve zna što trebamo znati. Zato je Sokrat bio mudar čovjek jer je znao ovu istinu kad je rekao Ja znam da ja ništa ne znam.

Sintagma Ja znam znači da znate da su vam u svakom trenutku dostupne sve potrebne informacije kako biste uspješno ostvarili svoju zadaću i da samo trebate znati postaviti i proslijediti pravo pitanje i pričekati odgovor.

Ako ne dobijete odgovor, to znači da je to najbolji odgovor na postavljeno pitanje.

 

Autor: Natalie Luks

Izvor: www.monitor.hr

10 ZAPOVJEDI ZA SREĆU!

PRESTANITE SEBI GOVORITI OVIH 10 STVARI –

I POČNITE UŽIVATI U ŽIVOTU!

U nama se neprestano odvija razgovor između nas i našeg uma. Ocjenjivanje onoga što radimo i kako se osjećamo. Mi nismo um. Um je nešto što koristimo, ali kako je vrlo suptilan nije ga lako raspoznati. Poslušajte što vam um govori. Ako vam je um prijatelj, pomoći će vam u životu kao i svaki drugi prijatelj. Ali ako nije onda je stvar malo složenija jer ga se ne možete riješiti kao što to možete učiniti s nekom vanjskom osobom.

Um je uvijek s nama i zato bi ga trebali učiniti svojim prijateljem. Vi možete reći svom umu što da govori o vama i zbog svoje upijajuće prirode on to može prihvatiti. I zato prestanite sebi govoriti slijedeće stvari:

  1. “JOŠ UVIJEK NISAM DOVOLJNO DOBAR.”

Vi možda mislite da niste dovoljno dobri, ali ćete se iznenaditi ako nastavite pokušavati. Vaša prošlost vas ne određuje. Ona vas priprema za ono što ste sposobni postati. Ono što vas u konačnici određuje je način na koji se ustanete nakon pada. Nemojte se nikada bojati dati sebi šansu postati ono što ste sposobni postati. Zaboravite mrzitelje. Nikada ne potcjenjujte ono što jeste i za što ste sposobni. Izvrsnost je rezultat voljenja više nego što drugi misle da je potrebno, sanjanja više nego drugi misle da je praktično, riskiranja više nego drugi misle da je sigurno, i djelovanja više nego što drugi misle da je moguće.

  1. “TREBAO BIH ŽIVJETI PREMA OČEKIVANJIMA DRUGIH.”

Zapamtite, uvijek je bolje biti na dnu onih ljestvi na koje se želite popeti nego na vrhu onih na kojima ne želite biti. Sreća i uspjeh su stvar življenja svog života na način na koji želite. Uvijek budite ono što jeste i hodajte svojim putem. Nitko vam ne može reći da radite krivo. Svatko ima svoje snove, svoje borbe i drugačiji put koji za njih ima smisla. Vi ste ono što jeste s razlogom.

Ako pogledate iza sebe i uvidite da ste živjeli dosadan i bijedan život ignorirajući sebe i slušajući roditelja, učitelja ili nekog lika s TV-a koji vam je govorio kako da živite, onda nemate koga kriviti nego sebe. Sjetite se da je najpametniji i najhrabriji čin razmišljati na svoj način i slušati svoju intuiciju. Na kraju krajeva, bolje je umrijeti na svoj način nego živjeti nečiju ideju o vašem životu.

  1. “ŠTO GOVORE I MISLE O MENI JE BITNO.”

Što biste radili drugačije kad biste znali da vas nitko neće osuđivati?

Ne dopustite da vam netko drugi uništi snove. Samo jednom učinite nešto što oni misle da ne možete i više nikada nećete ponovo obratiti pažnju na njihovu negativnost. Nemojte otići od tako negativnih ljudi… POBJEGNITE! Dobre se stvari događaju kada se udaljite od negativnosti i ljudi koji je stvaraju.

Tko vam uopće ima pravo suditi? Nitko. Možda su ljudi čuli vaše priče, ali ne mogu osjetiti ono kroz što prolazite; oni ne žive VAŠ život. I zato zaboravite što drugi govore o vama. Fokusirajte se na ono što vi mislite o sebi, i na ono što vi u svom srcu znate da je ispravno.

  1. “KAKO BIH SE OSJEĆAO VRIJEDNIM, POTREBNO MI JE PREPOZNAVANJE MOJIH DJELA.”

Napravite ono što znate da je ispravno. Integritet znači činiti pravu stvar, bez obzira na sve, čak i onda kada nitko neće saznati što ste učinili ili ne. Život uvijek pronađe svoju ravnotežu. Nemojte očekivati da ćete dobiti zauzvrat sve što dajete. Nemojte očekivati prepoznavanje za svaki trud koji uložite. I nemojte očekivati da će se vaša ljubaznost uvijek prepoznati ili da će vašu ljubav shvatiti svatko koga sretnete.

Ono što se čini ispravnim također može biti i najteža stvar koju ste ikada učinili. Svejedno je napravite. Ukoliko varate sebe nećete dostići ni uspjeh, ni sreću, ni mir uma. Učinite to što želite zato jer vejrujete da je to prava stvar. Učinite pravu stvar čak iako vas nitko ne gleda. Budite jedan od ljudi koji mijenjaju svijet i iza sebe ga ostavljaju boljim i potpunijim nego što su ga našli.

  1. “ZA MENE JE PREKASNO.”

Ne dopustite prošlosti da ukrade vašu sadašnjost. Ne sudite si po prošlosti… tamo više ne živite. Otpustite, rastite i krenite naprijed. Kako starimo i postajemo mudriji, počinjemo shvaćati što nam je potrebno, a što trebamo ostaviti iza sebe. Ponekad je napuštanje korak naprijed. Ponekad je odmor od rutine upravo ono što nam je potrebno. Ako ne pokušate svladati nešto izvan onoga što već znate, osjećati ćete se zauvijek zaglavljeni.

Nemojte izgubiti više nijednu minutu žaleći za onim što ste napravili jučer i počnite raditi što trebate raditi sada tako da sutra ne bi zažalili što ste napravili danas. Nije prekasno. Ako osjećate da jeste, to vas samo lažu vaši unutarnji strahovi. Ali zapamtite, strah ne postoji nigdje osim u vašem umu. Teško je slijediti svoje srce, ali je tragedija ako dozvolite da vas laži straha zaustave.

  1. “MORAM SVE SHVATITI.”

Odabire li šetač svoj put ili put odabire šetača? Vjerovali ili ne, ponekad je ovo drugo.

Ponekad najveći snovi koji postaju stvarnost su snovi za koje niste ni znali da imate. Riječ je o istraživanju, otvorenog uma. Nema pogrešnih skretanja u životu, postoje samo putevi za koje niste znali da trebate hodati. Nikada ne možete biti sigurni što je iza ugla. Moglo bi biti sve, ili bi moglo biti ništa. Nastavite stavljati jednu nogu ispred druge, a jednog dana ćete se osvrnuti i shvatiti da ste se popeli na vrh najljepše planine.

  1. “NEMAM DOVOLJNO DA BIH BIO POZITIVAN I ZAHVALAN.”

Ponekad ćete pronaći dijamante, a ponekad ćete vidjeti samo ugljen. Međutim, svaki je dan zlatna prilika za učenje, prakticiranje zahvalnosti te pozitivan utjecaj na svijet oko sebe. Nemojte tražiti instant ispunjenja u vašem životu, već tražite strpljenje za prihvaćanje svojih trenutnih frustracija. Ne tražite savršenstvo u svemu što radite, već mudrost da ne ponovite pogreške iz prošlosti. Nemojte tražiti više, prije nego što kažete, “HVALA ” za sve što ste već primili.

I zapamtite, sve u životu je prolazno. Stoga, ako su stvari dobre, uživajte. To neće trajati zauvijek. Ako su stvari loše, ne brinite, jer ni to neće trajati zauvijek. Samo zato što život trenutno nije bez stresa, ne znači da se ne možete smijati. Samo zato što vas nešto muči, ne znači da se ne možete nasmiješiti. Trik je u tome da budete zahvalni kada vam raspoloženje visoko i dostojanstveni kada je nisko.

  1. “MOJ ŽIVOT BI TREBAO BITI LAKŠI I BEZ NELAGODE.”

Veliki izazovi čine život zanimljivim; a njihovo ih prevladavanje čini život smislenim. Način na koji se nosimo s neuspjehom i nelagodom je ono što određuje razinu uspjeha i sreće. Smijte se svojim pogreškama i učite od njih. Šalite se na račun svojih problema i skupite snagu iz njih. Zabavite se s izazovima s kojima se susrećete, a zatim ih pobijedite.

Emocionalna nelagoda u životu, kada je prihvaćena, uzdiže se, dostiže svoj vrhunac i ruši se u nizu valova. Svaki val ispire jedan vaš stari sloj i otkriva blago koje niste ni očekivali da ćete pronaći. Odlazi neiskustvo, dolazi svijest; odlazi frustracija, dolazi otpornost; odlazi mržnja, dolazi ljubaznost. Nije lako surfati na ovim valovima, ali ritam emocionalne nelagode koju naučite tolerirati dok to radite tako je prirodan, koristan i prevladavajući. Nelagoda vas na kraju ostavlja jačim i zdravijim nego što vas je našla.

  1. “NE MOGU IM OPROSTITI.”

Praštanje je obećanje. Kada nekome oprostite, zapravo dajete obećanje da nećete držati nepromjenjivu prošlost protiv sadašnjeg sebe. Oprost ne znači da je ono što se dogodilo opravdano, a također ne mora nužno značiti ni da bi ta osoba još uvijek trebala biti dobrodošla u vašem životu. To jednostavno znači da ste se pomirili s boli i da ste ju spremni otpustiti i krenuti dalje sa svojim životom.

Oprost nema veze s oslobađanjem kriminalca od njegovog kriminala. Oprost znači osloboditi sebe od tereta žrtve – osloboditi se boli i transformirati se iz žrtve u pobjednika.

  1. “SÂM SAM.”

Ne možete uspjeti sami. Nitko od nas ne može. Zato, hvala Bogu, nikada niste sami kao što se ponekad osjećate. Mnogi od nas bore istu bitku skupa s vama. Ponekad se možete osjećati sami, ali nikad niste usamljeni u tom osjećaju.

Ne spavati brinući se o voljenoj osobi. Imati problema s ustajanjem nakon što vas je netko iznevjerio. Osjećati se odbijenim jer nekome nije stalo do tebe dovoljno da bi te zadržao. Bojati se isprobati nešto novo zbog straha od neuspjeha. Ništa od toga ne znači da ste čudni ili disfunkcionalni. To samo znači da ste čovjek, i da vam je potrebno malo vremena da se sastavite i dođete sebi.

Bez obzira koliko se neugodno ili jadno osjećali u vlastitoj situaciji, oko vas su i mnogi drugi koji proživljavaju iste emocije. Kad čujete sebe kako govorite, “Ja sam potpuno sam” to je samo tvoj um koji ti pokušava prodati laž. Uvijek postoji netko tko te može shvatiti jer prolazi kroz isto iskustvo. Možda ne možeš odmah razgovarati s njima, ali oni su tamo negdje i to je sve što trebaš znati za sada.

Sljedeći koraci…

Kad bismo mogli čuti ono što govorite sebi, bi li čuli izjave koje osnažuju sreću ili one koje je uništavaju? Sljedeći put kad odlučite srediti svoj ​​život i očistiti svoj ​​prostor, počnite s intelektualnim prostorom kojeg ćete očistiti od starih laži i negativnog razgovora o sebi kojeg si često recitirate.

Marc & Angel Chernoff