EMPATIJA I NARCISI

ZA VISOKO SENZITIVNE: 4 vrste opasnih narcisoidnih osoba koje vjerojatno privlačite

BY ATMA ON 20. VELJAČE 2016.

ODNOSIPSIHOLOGIJA

ŠTO JE TO TAKO NEODOLJIVO PRIVLAČNO U NARCISOIDNIM OSOBAMA?

Kao što su leptirice privučene plamenom, empati imaju sklonost ulaženja u opasna prijateljstva i odnose koji im kradu energiju te ih ostavljaju s osjećajem iscrpljenosti i poremećenosti.

Pa ipak, iznova i iznova mnogi od nas upadaju u istu zamku, jer nismo shvatili vitalnu životnu lekciju koja nam se prezentira. Gotovo svaki tjedan primamo e-mailove i upite o dinamici između empata i narcisa.

I sama sam se opekla u nekoliko veza s narcisoidnim osobama pa znam kako je lako upasti u tešku gravitacijsku silu takvih ljudi.

Poput crnih rupa, narcisi izjedaju emocije, fizičko zdravlje i zdrav razum, duboko manipulirajući, igrajući se vašom percepcijom i senzibilnošću.

Zašto su empati i narcisi – dvije dijametralno suprotstavljene vrste ljudi – gotovo magnetski privučeni jedni drugima? Postoje mnoge teorije, ali u svom srcu ja vjerujem kako život na taj način uspostavlja ravnotežu.

Po prirodi empati su duboko brižni, suosjećajni ljudi. Njihova životna svrha je da olakšaju ozdravljenje drugima, ali zbog svoje intenzivne osjetljivosti, često se bore da postave zdrave granice, predajući se mučeništvu, stradanju, koovisnosti i kroničnoj požrtvovnosti.

Zbog različitih trauma, iskonskih rana i uvjetovanosti, narcisoidne osobe se skrivaju iza idealizirane slike o sebi koja se izražava kao vrlo šarmantna i privlačna, duboko bezbrižna, ravnodušna, sebična i okrutna.

Empatična osoba i narcisoidna osoba zajedno?

Obe dolaze u kontakt sa svojom izokrenutom osobnošću, te su prisiljene učiti, rasti i iscjeljivati se kao rezultat takvog iskustva (iako se to ne mora uvijek dogoditi odmah, već metodom pokušaja i pogrešaka).

4 vrste narcisoidnih osoba kojih se sve empatične osobe trebaju paziti

Toliko tekstova govori o “zaštiti” od narcisoidnih osoba. Nažalost taj jezik promiče obeshrabrujuću misao da će vas drugi ljudi „srediti“. Neće. Ljudi djeluju u granicama svog svjesnog kapaciteta, a ponekad to uključuje povrjeđivanje drugih.

Što više gledate na sebe kao na “žrtvu” narcisa / narcisoidnosti, to ćete manje posjedovati svoju osobnu snagu kao empat. Bitan dio posjedovanja ove osobne moći sačinjava učenje kako prepoznati različite vrste narcisa. Što ste ih svjesniji, više ćete biti u mogućnosti donositi odluke i ponašati se na ispravan način u njihovoj prisutnosti.

Glavne vrste:

Zanimljivo, postoje zapravo samo dvije glavne vrste narcisa: osjetljivi narcisi i neosjetljivi narcisi.

Osjetljivi narcisi

Ti ljudi su uglavnom vrlo osjetljivi i po prirodi su mirni ili sramežljivi. Ipak, kako bi prikrili svoje kronične osjećaje mržnje prema sebi i nedostojnosti, ranjivi narcisi to kompenziraju tako što stavljaju grandioznu masku, nastojeći spojiti svoj identitet s identitetom drugih ljudi koje idealiziraju.

Osjetljivi narcisi imaju nepokolebljivu potrebu osjećati se posebno i nije ih previše briga za osjećaje drugih ljudi. Osjetljive narcise prije svega motivira strah od odbijanja i napuštenosti, stoga nemaju kapacitet za autentičnu ljubav i brigu za druge.

Osim toga, oni koriste emocionalnu manipulaciju (kao što je sram i krivnja) kako bi osigurali naklonost i pažnju drugih ljudi. Njihovi životi su ispunjeni osjećajem manje vrijednosti do kojeg je najvjerojatnije došlo zbog maltretiranja u djetinjstvu.

 

Neosjetljivi narcisi

Ti ljudi odražavaju tradicionalnu sliku narcisoidne osobe. To je vrlo samopouzdana osoba, hladna i nimalo empatična osoba. Neosjetljivi narcisi za razliku od osjetljivih narcisa su debelokošci i besramno traže moć, slavu, priznanje i zadovoljstvo.

Neosjetljivi narcisi često pate od kompleksa Boga – vjeruju kako su daleko superiorniji od svih ostalih – i imaju patološku potrebu svima to dati do znanja.

Obje vrste imaju slične osobine: iskorištavanje drugih za ispunjenje svojih narcisoidnih zabluda, kritiziranje, okrivljavanje za nedostatak empatije, nevjernost i potrebu za moći.

Podvrste:

Osjetljivi i neosjetljivi narcisoidni tipovi osobnosti mogu se podijeliti u sljedeće (neslužbene) podtipove.

Imajte na umu da se mnogi od tih podtipova mogu međusobno preklapati:

Zaljubljivi narcisi

Zaljubljivi narcisi mjere svoju vrijednost i grandioznost količinom seksualnih osvajanja. Ovaj tip osobe je poznat po njegovom/njezinom korištenju šarma.

Zavode druge ljude laskanjem i darovima, ali brzo odlaze, čim im osoba postane dosadna. Na prvi pogled se čine vrlo atraktivni, privlačni i dragi, ali zapravo samo žele zadovoljiti i ispuniti svoje potrebe i želje.

Kompenzatorni narcisi

Kako bi kompenzirali svoje traume, kompenzatorni narcisi vole kreirati beskrajne iluzije o sebi i svojim postignućima. Kako bi povratili snagu i kontrolu nad svojim životima, ova vrsta narcisa obično lovi emotivno ranjive ljude koji će služiti kao publika njihovim scenskim izvedbama.

Ova vrsta narcisa je izuzetno osjetljiva na kritike. Emocionalno zlostavljanje i manipulacija je uobičajena metoda kontrole koje koristi ova vrsta.

 

Elitistički narcisi

Ova vrsta osoba čini sve kako bi se popela na “vrh” i potpuno dominirala drugima. Elitistički narcisi su uvjereni da su bolji od svih ostalih, često zbog svojih postignuća (ili jednostavno zbog „činjenice“ da su rođeni na taj način), a time zaslužuju i poseban tretman.

Taj njihov osjećaj za pravo se proteže u sva područja života, od posla do obiteljskog okruženja. Elitistički narcisi su vješti u samoreklami. Oni imaju potrebu dokazati kako su intelektualno superiorni – uvijek i pod svaku cijenu.

Maligni narcisi

Ponašanje malignih narcisa se često preklapa s psihopatijom i antisocijalnim poremećajem osobnosti. Maligni narcisi često nemaju obzira ili interesa za moralan odnos i ne osjećaju kajanje za svoje postupke.

Ova podskupina karakteristična je po arogantnom i napuhanom držanju, te ih oduševljava “nadmudrivanje” drugih ljudi. Ova vrsta narcisa često završi u zatvorima, bandama i rehabilitacijskim centrima, mnogi imaju problema sa zakonom.

*******************************************************************

Sada kada ste pročitali sve o različitim vrstama narcizma možda se pitate: “Što sada?”

Najmoćniji način da ponovo zadobijete svoju osobnu snagu kao empat suočen s narcisoidnom osobom je da poštujete svoje potrebe, želje i granice. Često to uključuje prekidanje kontakta s takvim ljudima.

Konačno, znam da ima puno empata koji se trenutno bore da uhvate dašak zraka u velikom tamnom oceanu narcisoidnosti koji preplavljuje njihove živote.

Ako ste jedan od tih ljudi, nadam se da ovaj članak može biti polazišna točka u iscjeljivanju vašeg života.

Aletheia Luna

Izvor: lonerwolf

 

SVI PRIČAJU O MOĆIMA SAMOHIPNOZE, AUTOSUGESTIJE, SAMOISCJELENJA – ALI ZNATE LI OVO?

BY ATMA ON
10. PROSINCA 2015. PSIHOLOGIJA, RAZNO

U našim obiteljima, kulturi i društvu, učili su nas – ako imate zdravstveni problem … otiđite liječniku! Ukoliko patite od stresa, napetosti ili anksioznosti – otiđite terapeutu … oni će vam propisati najbolje tablete i lijekove! O da!

Većina ljudi misli da moramo tražiti pomoć od nekog drugog kako bi naši problemi nestali i to po mogućnosti treba biti “profesionalac” s diplomom koji će nam stvoriti dojam da smo doista dobili najbolju moguću pomoć.

U nekim situacijama to može biti razumna ideja (kada se radi o životu i smrti), ali u većini situacija zapravo nije potrebno trošiti 50 – 250 eura na terapije ili davati novac farmaceutskoj industriji za opasne pripravke ili lijekove na recept.

Ako imate motivaciju, snagu volje i upornost, zapravo možete naučiti kako liječiti sebe – i sačuvati svoj novac. U ovom članku, pokazat ću vam jedan od najboljih načina za to.

Što je samohipnoza i što ona nije

Kada sam prvi put istraživala načine prevladavanja moje intenzivne anksioznosti, naletjela sam na izraz “samo-hipnoza” i gotovo da nisam obratila pažnju. Samohipnoza? To nosi neke prilično budalaste konotacije.

Dakle, raščistimo, što samohipnoza nije:

Samohipnoza nije klatno koje se njiše ispred vašeg lica.
Samohipnoza nije padanje u besvjesno stanje iz kojeg se teško probuditi.
Samohipnoza ne uzrokuje gubitak kontrole.
S druge strane, samohipnoza uključuje:

Uvodite se u vrlo sugestibilno stanje (to ćemo istražiti u nastavku).
Imate potpunu kontrolu i svijest nad svojim akcijama.
Možete izaći iz tog promijenjenog stanja uma kada god to poželite.
U biti, samohipnoza uključuje ulazak u vrlo mirno i receptivno stanje usmjerene koncentracije. To dovodi do pojačane reakcije prihvaćanja sugestije; na primjer: “Osjećam snagu, povjerenje i mir”, “Moje tijelo je potpuno opušteno i mirno”, “Ja sam slobodna. Ja sam zdrava”.

Takve sugestije odraziti će se u svakodnevnom životu osobe. U stvari, samohipnoza je moćan alat koji dokazano pomaže u liječenju brojnih problema uključujući:

Stres i anksiozna stanja
Probleme s tjelesnom težinom
Kroničnu bol
Depresiju
Poremećaje spavanja
Ovisnosti
Manjak samopouzdanja
Zapravo, kad usporedim rezultate uzimanja lijekova protiv anksioznosti i samohipnoze, dugotrajni rezultat iscjeljenja dobila sam kroz proces samohipnoze.

Doživjela sam veću jasnoću misli, bolje sam donosila odluke, opća tjeskoba je bila smanjena, a zdravlje je općenito bilo bolje, što je bio rezultat promijenjenih misli i duboko ukorijenjenih uvjerenja koje su mi uzrokovale patnju.

Nema sumnje da za rezultate autohipnoze treba vremena, predanosti i prakse. Nemojte očekivati da ćete uspjeti iz prvog pokušaja (iako, ako to učinite, čestitam!), ali doista odvojite vrijeme i istražite različite tehnike ovog moćnog alata.

U nastavku ću podijeliti s vama neke bitne savjete o samohipnozi i vježbe koje su meni jako pomogle. Ipak, ne zaboravite da smo svi različiti i ne mora svima nužno odgovarati ista tehnika.

To je razlog zašto vas ohrabrujem da nakon čitanja ovog članka pročitate više o različitim tehnikama. Biti svoj vlastiti liječnik i terapeut nije samo osnažujuće, već je i neizmjerno korisno!

Kako izvesti samohipnozu + osnovni savjeti

Prije nego što pokušate izvesti samohipnozu, morate biti svjesni sljedećih savjeta:

Nesvjesni um ne obrađuje negativnosti

Pri tome mislim – ako sebi sugerirate u hipnotičkom stanju:

“.. Nisam zabrinut. Nikada nisam pod stresom. Neću se ponovno osjećati napeto.”, vaš nesvjesni um to tumači kao: “Ja sam zabrinut. Bio sam pod stresom. Opet ću se osjećati napeto. “

To je poznato kao zakon obrnutog učinka i stručno osposobljeni hipnotizeri se snažno protive takvoj praksi. Umjesto toga, što god sebi sugerirate budite sigurni da je vaša sugestija pozitivna.

Na primjer: “Ja se osjećam mirno i spokojno. Moje tijelo je opušteno i mirno. Osjećam se snažno i sposobno.“ Uvijek poručujte umu ono što želite osjećati, a ne ono što ne želite osjećati.

Iznesite svoje prijedloge u prezentu

To će ih učiniti efektivnijima. Na primjer, izbjegavajte rečenice u budućem vremenu: “Ja ću imati više samopouzdanja”. Umjesto toga, izrazite to u sadašnjosti: “Ja sam samouvjeren” ili “Oslobađam se ove ovisnosti s lakoćom”.

Vjerujte u to što govorite

Ne možete prevariti vaš nesvjesni um. Ako mislite: “Od sada će moj pristup životu biti pun optimizma i radosti”, velike su šanse da ćete ostati u istoj bijednoj rutini kao i prije i neće doći do nikakvog poboljšanja. Vjerujte u vaše sugestije. Na taj način ćete uvjeriti vaš um i doći će do željene promjene.

Usredotočite se na jednu stvar

Ako želite izgubiti težinu, prevladati svoju nikotinsku ovisnost i imati bolji ljubavni život, usredotočite se na ono što vam je trenutno najvažnije. Također, budite realni u svojim prijedlozima. Samohipnoza nije vila s čarobnim štapićem da vas može učiniti najsretnijim ljudskim bićem u roku tjedan dana.

Umjesto toga, usredotočite se na ponavljanje onoga što vaš nesvjesni um može obraditi, na primjer: “Svakim danom osjećam se sve radosnije. Stječem sve više pozitivnih navika”.

Sada ću podijeliti s vama tehnike koje možete prakticirati sami. Uvjerite se da imate specifičnu i realnu sugestiju na umu. Ovo je proces:

1. Pronađite udobno mjesto

Pobrinite se da nećete biti uznemiravani s bukom ili šumovima (iako sam uspijevala to prakticirati mnogo puta i u bučnim autobusima!) Potrebno je izdvojiti barem 15-30 minuta. Preporučujem sjedenje umjesto ležanja, jer bi mogli lako zaspati.

2. Usredotočite se na opuštanje tijela

To možete učiniti sa progresivnim opuštanjem mišića ili ponavljajući sebi riječ “spavaj” nekoliko minuta. Važno je da usredotočite vaše oči na jedno mjesto, bilo da je to znak na zidu, udaljeni statički objekt, itd.

Kada uđete u hipnotičko stanje, osjetit ćete osjećaj odvojenosti, potpuno opuštanje, ugodnu “težinu” ili senzaciju plutanja. Možete držati oči otvorene ili ih zatvoriti. Sklona sam ih držati otvorenima.

3. Usredotočite se na svoju sugestiju

Možete ponoviti svoju sugestiju naglas, ali ja ih radije izgovaram mentalno u tišini. Ako želite prevladati svoje osjećaje socijalne anksioznosti, na primjer, možete navesti svoj prijedlog polako i na sljedeći način: “Postajem sve smireniji i opušteniji u društvenim situacijama”.

Također možete proširiti svoju sugestiju. Na primjer: “Danas se osjećam sretno i uspješno … Osjećam se sigurno i sposobno… Danas sam zadovoljan svojim uspjehom … Napredujem svakim danom…. Postajem samouvjeren i miran … Ja sam u miru sa svime.. “

Izrecite to polako i promišljeno i ponavljajte tijekom 15-30 minuta koje ćete odvojiti za vašu samohipnozu.

4. Izađite iz svog hipnotičkog stanja

Na kraju, kada završite, lagano izađite iz vaše hipnoze na sljedeći način: “Pet … Izlazim iz ovog stanja … četiri … Budim se … tri … Budim se … dva … budan sam … jedan. ” Polako pomaknite pogled s mjesta na koje ste bili fokusirani ili ako su vaše oči bile zatvorene, polako ih otvorite. Sada ste napustili hipnotičko stanje. Vaša sesija je završena.

U samohipnozi, ponavljanje, upornost i uvjerenje su bitni elementi koji su vam potrebni da bi ostvarili promjenu koja vam je potrebna. Nemojte očekivati da ćete iz jednog pokušaja riješiti sve svoje probleme!

Također, možda ćete morati eksperimentirati s nekoliko različitih tehnika kako bi pronašli ono što je za vas najučinkovitije. U našem zlatnom dobu bogatom informacijama to ne bi trebalo biti teško.

 

Aletheia Luna

Izvor: lonerwolf

ODMAH IZBACITE IZ SVOG ŽIVOTA OVIH DESET OGROMNIH IZVORA STRESA

ČEGA BISTE SE SVE ODREKLI, KADA BI VAM NETKO PONUDIO DA BACITE SVE SVOJE IZVORE STRESA U NEKU MAGIČNU KANTU ZA SMEĆE?

Ključ borbe protiv stresa nije raditi više na situaciji koja vam donosi nelagodu, već spremnost da se radi manje. Pojedine stvari koje radite u životu, samo otežavaju situaciju, i kada pribjegavate takvom ponašanju, vi zapravo dolijevate ulje na vatru. U stresnim situacijama kada vas pritišću brige, olakšajte si tako što ćete kod sebe promijeniti ovih deset stvari:
1. Prisjetite se koliko je vrlina i talenata u vama.

2. Prestanite se pravdati.

3. Nemojte se osjećati kao da na sve morate momentalno reagirati, neke stvari mogu i pričekati.

4. Dopustite sebi da budete nedostupni za druge, kada za tim osjetite potrebu. U redu je da nekada odbijete poziv na druženje.

5. Prestanite vjerovati da vam je potrebna baš ta jedna stvar koju nemate, da biste bili sretniji i uspješni. Nije istina da postoji samo jedna stvar čija je moć tolika da ona vlada vašim uspjehom i neuspjehom. Uvijek postoji neka druga prilika.

6. Kontrolirajte svoju želju za hvalisanjem. Postoje ljudi koji će vas vidjeti onakve kakvi zaista jeste, a da ne morate im se dokazujete. Ti su jedini pravi!

7. Prestanite pokušavati biti prihvaćeni od strane svih. Nikada vas neće svi prihvatiti i to je u redu. Vaš posao je da prihvatite tu činjenicu.
8. Zapamtite da vi ne morate znati svaki detalj. Život ponekad funkcionira na misteriozan način.

9. Odbacite ideju da morate biti savršeni. Pogreške se događaju svima. U redu je da netko bude svjedok vaše ludosti.

10. Ne izazivajte sebi dodatni stres time što ćete smatrati sebe odgovornim za sve ljude u vašem okruženju. Vjerujte da će im pomoći milostiva univerzalna sila ljubavi i pravde koja je ista za sviju. Pružanje podrške i pomoći drugima je divno, ali kada to počne izazivati stres, vrijeme je da pustite situaciju da teče vlastitim tokom.

Kada klonete pod teretom stresa, odbacite nešto tog tereta i dobit ćete novi polet, svježu energiju, bit ćete otvoreniji i ekspresivniji.

S tom novom energijom i možete pomoći većem broju ljudi.

izvor: atma.hr

BUDITE UPORNI I OSTVARITE SVOJE SNOVE

Bez odustajanja! Pročitajte kako dohvatiti svoje snove …

Većina ljudi postavlja ciljeve, ali ih ne ostvaruje. Bez obzira na to o čemu je riječ, ljudi uglavnom vole nešto početi, a da to nikad ne završe. Među glavnim uzrocima neostvarivanja ciljeva je nedostatak motivacije i upornosti, ističe Sean Kim, koji je, kao utemeljitelj i direktor servisa Rype, taj problem je dobro upoznao u području učenja stranih jezika.
Evo kako postati uporniji i više nikada ne odustanete …

Imati viziju veću od samoga sebe
Bez nje, vjerojatno ćete odustati već pri prvoj poteškoći. Kad želite postići nešto čemu je svrha izvan vas i kad ona utječe na osobe do kojih vam je stalo, sam pritisak odgovornosti gurnuti će vas dalje, nego kad ste u središtu svrhe samo vi. “Viša svrha” pomoći će vam da se usredotočite na ono što ćete svi time dobiti, a ne koliko je to teško ostvariti. Primjerice, želite li naučiti strani jezik radi bolje komunikacije s partnerom koji je stranac, vjerojatno je da će vam to uspjeti, jer je to važno za vašu vezu.

Okupite ekipu za podršku
Okružite se ljudima koji će vam održavati motivaciju i poticati na upornost i još važnije, ljudima koji su već postigli ono čemu težite. To će ne samo pozitivno utjecati na vaš učenje nego i upornost i otpornost kad situacija postane teška, pokazale su znanstvene studije. Kad imate jasno određenu svrhu i sigurni ste da možete je postignete, to će utjecati na one aktivatore u organizmu koji pomažu mozgu u odlučivanju na koju informaciju bi se trebalo usredotočiti. Mozak počinje da usmjerava vašu energiju na postizanje cilja umjesto na beskorisne, što više kontraproduktivne stvari kao što su sumnje i strahovi.

Budite spremni na rast i rad
Vaš mentalni sklop utječe na vaš uspjeh, jer u postizanju ciljeva često moramo nadrasti sami sebe. Carol Dweck, koja je 20 godina proučavala povezanost mentalnog sklopa i uspjeha, kaže kako su ljudi ili spremni za rast i nadvladavanje teškoća kako bi postigli uspjeh ili im je mentalni sklop “fiksiran” i smatraju kako su prirodno inteligentni i daroviti, pa na tome ne moraju raditi. Zaključila je da su ljudi spremni na rast bili u sretnijim vezama, postigli više uspjeha i bili su uporniji kad su se pojavile teškoće. Stoga se, umjesto da imamo velika očekivanja od sebe, treba usredotočiti na kontinuiran napredak – korak po korak.

Napravite dnevni plan
U njega uključite svoje prioritete; nemojte ga zatrpati zadacima, jer ono što se ne stigne obaviti, vrlo često postaje uzrok stresa, nekontroliranih misli, a navečer i nesanice.

Učite druge
Kad nekoga poučavamo, naš mozak informacije registrira djelotvornije nego kad ih samo čitamo. Još 60-ih godina prošlog stoljeća američki NTL Institute u Bethel na temelju svojih istraživanja osmislio je tzv. piramidu učenja, prema kojoj ljudi zapamte samo 5% predavanja koje su čuli, 10% onoga što su pročitali, 20% audio-vizualne lekcije, 30% demonstracije, 50% sudjelovanjem u raspravi, 75% prakticiranjem naučenog i 90% onoga što su naučili poučavajući nekoga ili primijenivši naučeno odmah. To je relevantno – želi li se svladati nova vještina, među koje spada i učenje stranog jezika. Ključ upornosti je – služiti se time što se uči.

Postavite uloge
Ljudi su prirodno motivirani da se posvete nečemu kad su u igri ulozi ili posljedice. Istraživanja su pokazala da negativne posljedice imaju triput veći utjecaj nego pozitivne. Gubitak novca snažan je poticaj koji možemo iskoristiti za motivaciju, npr. okladom sa prijateljem (pogotovo je poželjno da to bude netko iz “ekipe za potporu”) da ćemo nešto ostvariti.

Emocionalni stres koji doživimo kao djeca zauvijek utječe na naše zdravlje te povećava rizik od bolesti

Vrlo opsežna britanska studija koja je započela još 1958. godine pratila je prehranu, običaje, emocionalno i tjelesno zdravlje tisuće ljudi od djetinjstva do srednjih godina, piše NPR Health News.
Ne možemo se sjećati svih traumatičnih događaja koji su se desili tijekom djetinjstva. Ali emocionalne promjene koje doživimo kao djeca, bilo da se radi o smrti bliske osobe, kroničnom stresu zbog ekonomske nesigurnosti ili socijalnoj interakciji koja nas čini tjeskobnima i plačljivima, mogu zauvijek imati utjecaja na zdravlje.
Nedavno objavljena studija u Journal of the American College of Cardiology, pokazuje da emocionalni stres u djetinjstvu, iako možda u kasnijim godinama većeg stresa nije bilo, može povećati rizik razvoja srčanih bolesti i metaboličkih poremećaja kao dijabetes, u odrasloj dobi.

PRAĆENA SU DJECA U SVIM EMOCIONALNIM STANJIMAflickr
Dječje doba iznimno je važno za životnu putanju zdravlja i toga kako se osjećamo, objašnjava Ashley Winning, autorica studije sa Harvarda. Ona i njezin tim analizirali su rezultate britanske studije iz 1958. godine. Kako su djeca ušla u školu, učionice su postale mjesta za promatranje, tumači Winning. Učitelji su prikupljali puno informacija o djeci procjenjujući simptome stresa, kaže autorica, pazeći kada su djeca bila na rubu suza ili tužna.
Učitelji su ocjenjivali djecu u dobi od 7, 11 i opet sa 16 godina. Kada su odrasli, sudionici studije su sami radili procjene stresa u svojim životima u dobi od 23, 33 i 42 godine. Navršivši 45 godina pristupili su znanstvenoj procjeni da im se izmjere metabolički markeri, kardiovaskularno zdravlje i imunološko stanje.
Koristeći podatke ovih 6714 sudionika, Winning i suradnici analizirali su odnos između stresa i rizika razvoja različitih kroničnih bolesti. One osobe, izložene dugotrajnom stresu, u djetinjstvu i u odrasloj dobi, bili su u visokom riziku od obolijevanja. Iznenađuje da su i odrasli čije su razine stresa u odrasloj dobi bile niske, imali veći rizik zbog stresnih situacija proživljenih u djetinjstvu.
Biološki razlog
Iskustva u dječjoj dobi čine se kao važan predviđač rizika obolijevanja od kroničnih bolesti, kaže Aric Prather, istraživački psiholog sa University of California, San Francisco. Premda studija može izmjeriti samo korelaciju, ne uzrok, poklapa se sa drugim saznanjima. Prather koji proučava i vezu psihe i imuniteta, kaže da su mehanizmi koji su u ranom životu utjecali na zdravlje, komplicirani i znanost ih ne razumije potpuno. Ali rastu dokazi da postoji biološki razlog.
Odnosno, djeca izložena stresu u ranom životu mogu zbog toga imati neke biološke promjene. Stres može utjecati na to kako se geni aktiviraju i može inicirati neke druge psihološke efekte. Tijelo i duh su puno jače povezani nego što smo mislili, tvrdi psiholog Prather.

Izvor telegram autor Eva Benedik

ZAČARANI KRUG

Začarani krug

Znati što treba učiniti i zaista to učiniti
su dva različita procesa.

Tuga nije pokazatelj da nešto činimo krivo,
već nagovještaj izlaska, proces kroz koji se
krug pretvara u put.

Sigurno vam je poznata rečenica: „Sve znam, ali ništa ne poduzimam“. To je ono kada nam je jasno što nije u redu i što bismo trebali promijeniti kako bi se počeli osjećati bolje, ali nikako da svoje zaključke sprovedemo u djelo i poduzmemo neke konkretne korake. Još uvijek se hvatamo u istim obrascima, ponavljamo iste greške, vrtimo se u začaranom krugu bez ideje o tome gdje je čarobni štapić koji bi taj krug mogao prekinuti i pretvoriti u liniju, smjer, put koji nekamo vodi.

Znati što treba učiniti i zaista to učiniti su dva različita procesa. Prvi proces je relativno lako probavljiv jer se odvija na razini misli, dok je ovaj drugi teži jer su u njega uključeni osjećaji. Uvid u to kako stvari stoje nas dovodi do spoznaje da se od nečega moramo odvojiti. To može biti dugo građeno uvjerenje, pogrešna slika o sebi, neutemeljena nada, navika koja nam daje osjećaj ugode ili sigurnosti. To može biti bilo što uz što smo vezani i što iznutra (a zatim i izvana, u konkretnim situacijama) ne želimo izgubiti. Kada se nalazimo u začaranom krugu, zapravo nismo spremni podnijeti tugu zbog gubitka s kojim nas izlazak iz tog kruga suočava.

Dublju promjenu je nemoguće ostvariti bez perioda tuge. Nakon što smo stekli uvid (došli do oslobađajuće spoznaje, aha-doživljaja, ideje o izlazu) nastupa proces realizacije koji je obojan tugom zbog gubitka ili odvajanja. Ta tuga može biti duža ili kraća, ovisno o kakvoj je promjeni riječ. Mnogi ljudi velik dio svog života provedu u istom začaranom krugu: u lošem partnerskom odnosu, u nezadovoljstvu na poslu, u mukotrpnom odnosu s roditeljima. Nakon godina i godina tabanja jedne te iste staze, začarani krug se održava sam od sebe. U njega je uložena ogromna količina emocija, truda i iluzija i izlazak iz njega značio bi promjenu koja je teško zamisliva.

Što je začarani krug kratkotrajniji, što smo manje sebe uložili u njegov nastanak i opstanak, to ga je lakše napustiti. Mada, nikada ne napuštamo sasvim olako ono što asociramo s osjećajem sigurnosti ili ono što doživljavamo preduvjetom za sreću. Izbjegavajući žalovanje koje nastupa nakon uvida samo produžujemo agoniju. Zbog toga možemo imati osjećaj da nas to nešto ne pušta, ne da nam van začaranog kruga, a zapravo smo mi ti koji ne puštaju uvjerenje, sliku, naviku, ideal ili nešto treće što nas drži na toj istoj, „začaranoj“ putanji.

Kada si tugu napokon dopustimo, počinje proces prihvaćanja novog stanja u kojem to nešto što smo voljeli, njegovali ili smatrali preduvjetom za sreću više nije prisutno. Kroz proces tugovanja, uvid postaje istina. U konačnici, ono za čim tugujemo i što moramo predati je vezanost za sebe, za vjerovanje tko smo i kakvi smo. Ako je riječ o razvodu, to može značiti prihvaćanje sebe kao samca, kao nekog „čiji brak nije uspio“. Ako je riječ o iskazivanju potisnute ljutnje, to može znači prihvaćanje sebe kao nekog tko „ne želi uvijek svima dobro“.

Uvid i tugovanje idu jedno s drugim. Uvid dolazi prvi jer ne možemo odustati od onog što ne razumijemo. Tek kada nam je jasno kakve nas to čarobne niti drže unutar kruga imamo priliku izaći iz njega. Pri tom, puštanje onog što nas je držalo vezanima nije stvar odluke, već suočavanja s osjećajem gubitka. Kada otpuštanje koristimo kao formulu, ono ne funkcionira. Ako negdje u glavi čuči misao „pustim li, bit će onako kako želim“, onda to nije puštanje već samozavaravanje. Kada zaista napuštamo začarani krug i puštamo da stvari budu onakve kakve jesu, osjećamo tugu. I to je u redu. Tuga nije pokazatelj da nešto činimo krivo, već nagovještaj izlaska, proces kroz koji se krug pretvara u put.

Autor: Tomica Šćavina

Izvor: http://www.poticaj.net

DIJETE U NAMA

DIJETE U NAMA
Neprestano ponavljamo sebi da smo odrasli, zreli i odgovorni ljudi ali negdje duboko u svakom od nas živi malo dijete. To dijete plače, jer ne shvaća zašto ne može dobiti ono što želi. To dijete ima moć da odraslog čovjeka u kojem živi dotjera do ludila. Što se često i događa! To dijete može čak i da posve zavlada odraslom osobom a da ona toga uopće ne bude svjesna!
Svatko od nas nosi u sebi jedno povrijeđeno dijete kojem je potrebna brižnost i ljubav. Ali mi bježimo od tog unutarnjeg djeteta jer se bojimo patnje. Isto onako kako suosjećajno slušamo druge ljude, moramo poslušati i povrijeđeno dijete u sebi. Tom malenom djetetu također je potrebna naša pozornost.
Odvojite vrijeme i vratite se te nježno zagrlite povrijeđeno dijete u sebi. Možete mu se obratiti jezikom ljubavi. ‘Dragi, u prošlosti sam te ostavio samog. Otišao sam od tebe i dugo me nije bilo. Žao mi je. Sad sam se vratio kako bih se pobrinuo za tebe, kako bi te zagrlio. Znam da mnogo patiš i da sam te zanemarivao. Ali sad sam naučio kako se valja brinuti o tebi. Sad sam ovdje.’ Ako moramo, možemo plakati s tim djetetom. Kad god sjednemo, možemo provoditi vrijeme sjedeći i dišući s tim djetetom. ‘Dok udišem, vraćam se svom povrijeđenom djetetu.’ Kad pođemo u šetnju, možemo uzeti svoje malo dijete za ruku.
Sa svojim djetetom trebali bismo razgovarati nekoliko puta dnevno kako bismo postigli iscjeljenje. To je djetešce dugo bilo ostavljeno samo, pa stoga moramo odmah započeti s tom praksom. Svakodnevno se vraćajte svom unutarnjem djetetu i slušajte ga pet ili deset minuta i postići ćete iscjeljenje.
Naše povrijeđeno dijete nismo samo mi; ono može predstavljati nekoliko naraštaja predaka. Naši roditelji i preci možda su čitav život patili ne znajući kako se brinuti za povrijeđeno dijete u sebi pa su ga prenijeli nama. Stoga, dok grlimo povrijeđeno dijete u sebi, grlimo svu povrijeđenu djecu prošlih naraštaja. Ta praksa ne koristi samo nama nego oslobađa nebrojene naraštaje predaka i potomaka. Ova praksa može prekinuti ciklus.

STRES I ORGANSKI POREMEĆAJI

Stres pokreće čitav niz istovremenih reakcija u tijelu, od lupanja srca, bola u stomaku, poremećaja krvnog pritiska, metabolizma, gušenja u grudima, mada objektivno bolest ne postoji.

Potiskivanje emocija i psihološki pritisci u kontinuitetu, mogu pogubno da djeluje i na najzdravije. U kritičnim momentima takve osobe “pucaju”, žaleći se na različite zdravstvene tegobe. Kliničkim pregledom dijagnoza obično izostaje, a razočarani bolesnik mijenja ljekara, pokušavajući da pronađe odgovor za svoju boljku. Traženje odgovora može da traje unedogled, da bi se na kraju ispostavilo da “organskih promjena nema”. Hipohondar je jedino što se ovakvoj osobi prikači kao epitet, piše Ženski kutak.
Zašto zvanična medicina ovakve pacijente smatra umišljenim, i da li su oni usprkos rezultatima pregleda stvarno bolesni, objašnjava psihijatar dr Nataša Šikanić, bivši šef Odsjeka za psihosomatiku Klinike za psihijatriju:
– Ovakve osobe jesu bolesne, mada se to klasičnim pregledom ne može uvijek ustanoviti. Organske poremećaje izazivaju psihosomatski, gdje ključnu ulogu igra psihološki faktor. Psihosomatski poremećaji ne izazivaju vidljive organske promjene odmah, već se tokom vremena oni ispoljavaju na određenim organima. Ipak, da bi se određena bolest manifestirala u organskom smislu, neophodno je da postoji genetska predisponiranost i faktor sredine u kojoj osoba živi.
Kako se psihosomatski poremećaji manifestiraju?
– Do određenih simptoma u tijelu može da dovede bilo koja vrsta emocionalnog uznemirenja, a da bolest ne postoji. Stres, recimo, pokreće čitav niz istovremenih reakcija u tijelu, dovodi do promjene u radu srca i njegovog lupanja, izaziva bol u stomaku, poremećaj krvnog pritiska, metabolizma, gušenja u grudima. Može da dovede i do pojave straha, povećane budnosti, poremećaja u misaonom toku… Koliko će ovakvo stanje trajati, zavisi od vrste traume kao i od općeg stanja osobe u trenutku stresnog događaja. Psihosomatska medicina u svakom slučaju posmatra čovjeka u cijelosti, a posebnu pažnju poklanja, endokrinom kao i autonomnom nervnom sistemu, koji funkcionira bez utjecaja naše volje, a važan je jer kontrolira rad svih unutrašnjih vitalnih organa – srca, pluća, želuca, crijevnog trakta, svih endokrinih žlijezda. Kontrolira i san kao i faze spavanja.
Koje su ključne psihosomatske bolesti?
– Rodonačelnik psihosomatske medicine dr Franc Aleksander svojevremeno je opisao sedam bolesti u čijoj osnovi leži emocionalni faktor kao ključni za njihov nastanak i tok. U “Aleksandrovih svetih sedam”, kako su nazvane, svrstane su astma, hipertenzija, hipertireoza, čir, ulcerozni kolitis, reumatoidni artritis i neurodermatitis. Po njegovoj definiciji hipertireoza, hipertenzija, reumatoidni artritis i neurodermatitis nastaju kod osoba koje se suočavaju sa životnim problemima, dok se astma, ulcerozni kolitis i čir na želucu javljaju kod osoba koje se pred izazovima života povlače. Lista je sada mnogo šira jer se emocionalni faktor promatra kroz međusobno djelovanje sa nizom drugih uzročnika. Bolest je istovremeno uslovljena nasljeđem, ishranom, lošom zdravstvenom kulturom i konstantnim stresom. Čovjek se odupire onoliko koliko su mu jaki obrambeni mehanizmi. Stres ne možemo da izbjegnemo, već moramo da naučimo da ga savladamo. Ipak, određenom trenutku dolazi do “pucanja” tamo gdje je karika najslabija.
UNUTRAŠNJI SKLAD ČUVA ZDRAVLJE
Brojna istraživanja jasno su potvrdila da je čak 95 % stečenih bolesti tokom života u osnovi psihosomatskog porekla. Ljudski organizam je energetski sistem koji predstavlja jedinstvo psihe i tijela, što zahtjeva konstantno održavanje pravilnog sklada i ravnoteže. Ukoliko dođe do njihovog disbalansa i “cijepanja”, nastaju brojni zdravstveni simptomi, a zatim i razne tegobe koje se manifestiraju kroz kronične bolesti. Potrebno je imati svest da “emocije teku u nama”, odnosno da “život teče u nama”. Ukoliko se te emocije zadržavaju, potiskuju ili trajno blokiraju, onda neminovno nastaju poremećaji koji uzrokuju razna bolesna stanja.
Kako se ove bolesti liječe?
– Poslije velikih stresnih situacija kada se pojavi hipertenzija, dijabetes ili proradi štitna žlijezda, samo lijekovima neće se postići ozdravljenje. Neophodna je i posjeta psihijatru, koji jedini može da odgonetne što se točno dešava u organizmu oboljelog. Na nekim klinikama takvu praksu i primjenjuju. Kada dođe pacijent za kojeg dijagnoza pokazuje da organskih poremećaja nema, ili postoji bolest ali ne može da se kontrolira i liječi samo uzimanjem prepisanih lijekova (ima hipertenziju, redovno uzima prepisanu terapiju, ali se pritisak ne dovodi na normalne vrijednosti), šalju ga psihijatru. Tek uz otkrivanje ključnog okidača za njegovu bolest, može da se priča o izlječenju. Međutim, mnogi ovakvi pacijenti izbjegavaju odlazak psihijatru pod obrazloženjem da nemaju psihičke već tjelesne probleme. Istina je da oni imaju psihološke probleme koji se ispoljavaju kroz tjelesne simptome, a jedino pronalaženjem psihološkog uzroka može se sprijećiti nastanak ozbiljnije bolesti.
Koji je način liječenja?
– Kombinirano, lijekovi i psihoterapija, ali i metode relaksacije. Potvrđeno je da svaka metoda opuštanja u ovakvim slučajevima dosta pomaže. Suština je da mi primjenjujemo holistički princip, odnosno pristup cijelom tijelu, a ne samo oboljelom organu. Ujedinjeno se tretiraju i tijelo i duh. Jer, što je somatizam? Somatizam je iskazivanje emocija kroz govor organa, gdje se šalje signal da nešto nije u redu. Kroz određeni organ mozak negativnu emociju prevodi u tjelesni simptom. Ovaj proces se ne događa u trenutku, već kroz duži period. Do tog kritičnog momenta ispoljavanja simptoma stvari se potiskuju i “zaboravljaju”, a aktiviraju se onda kada je osoba najranjivija.
Kako to izgleda u praktičnom smislu?
– Primjera radi, pacijenti sa jednim infarktom su u četverostruko većem riziku da dožive ponovni infarkt ukoliko imaju psihološki izražen poremećaj. Ili, ako pacijenti imaju psihički problem, a nisu ga prepoznali, poslije operacije imaju 30 %veću mogućnost za nastanak komplikacija. Ovakvi primjeri mogu da se navode unedogled, a suština je da se takvim osobama pomogne da izgrade adaptacijske mehanizme za obranu.
TEMPERAMENT I “PLAČ BRONHIJA”
Hipokrat je tvrdio da je temperament čovjekova sudbina, odnosno, shodno temperamentu čovjek ostaje manje ili više zdrav. Ukoliko je melankolik, češće obolijeva od žučne kese, ako je kolerik, predodređen za visok krvni pritisak. Jedino su flegmatici i sangvinici pošteđeni bolesti koje nastaju kao posljedica viška emocija.
S druge strane, osnivači psihosomatike tvrdili su da je astma “plač bronhija za majkom”, jer od nje boluju djeca koja su rijetko ili nikada zaplakala. Reumatoidnom artritisu kumuje potisnuta agresivnost koja mišiće drži u stalnoj napetosti, zbog čega se deformiraju mali zglobovi šake i dolazi do deformiteta kostiju…
PODJELA
Američka psihijatrijska klasifikacija razvrstala je psihosomatske bolesti u osam grupa. U prvoj grupi su kožne bolesti sa aknama, urtikarijom i neurodermatitisom kao najupečatljivijim. Digestivne bolesti sa dominantno gastritičnim i duodenalnim ulkusom, kao i ulceroznim kolitisom su u drugoj grupi. Slede respiratorne bolesti sa bronhijalnom astmom i tuberkulozom, iza kojih su odmah kardiovaskularne. Endokrine bolesti i dijabetes, hiperinsulizam, hipoglikemija, hipertireoidizam su još jedna posebna grupa, kao i reumatološke na čelu sa reumatoidnim artritisom. Ginekološke u kojima prednjače bolne menstruacije predstavljaju pretposljednju grupu, dok je u posljednjoj grupi pretilost, alergične reakcije, migrena…
Izvor: aura

SAM SVOJ SABOTER

Što se više zadržavamo na nekom problemu, to ćemo duže na njemu i ostati, a od cilja kojeg želimo ostvariti bit ćemo sve dalje.

 

Svaka samosabotažna navika ponašanja ima svoj uzrok koji leži negdje u prošlosti. Obično se radi o nekom obliku ponašanja zbog kojeg smo se u prošlosti osjetili vrlo povrijeđeni. U trenutku nastanka takvog oblika ponašanja, to ponašanje je imalo svoju svrhu – pomoću njega smo mogli opstati u svijetu u kojem smo se kretali. Međutim, što smo postajali stariji, te navike ponašanja su počele gubiti svoj smisao. Na kraju su nam počele kočiti kretanje prema ostvarenju naših ciljeva, a da toga nismo niti svjesni.

Samosabotaža je niz vlastitih proročanstava koja su nastala pod utjecajem vanjskih čimbenika, a koja kreiraju naš život na niz različitih načina koji nisu u skladu s našim ciljevima.

Vrlo često zaboravljamo koliko je naš podsvjesni um jak i koliko dobro pamti stvari. Zbog toga često zaboravljamo koliko nam određene akcije u životu mogu promijeniti život i utjecati na njega. Zbog toga se žalimo kako nemamo sreće u životu, kako smo rođeni pod krivom zvijezdom, da nam nije suđen uspjeh, da nećemo nikada ostvariti svoje snove itd. Ono što također zaboravljamo jest to da sami kreiramo situacije koje nam se u životu događaju i to putem nesvjesnog uma i njegovih mehanizama samosabotaže. Da bismo mogli nadići mehanizme samosabotaže prvo moramo biti u stanju osvijestiti i transformirati emocije koje su utkane u te mehanizme te razumjeti kako iste utječu na naše akcije. Vrlo je bitno da osvijestimo svoja destruktivna ponašanja, jer jednom kad smo ih svjesni možemo ih i transformirati.

Što se događa u trenucima kad sabotiramo sami sebe?
U takvim trenucima djeluje naš nesvjesni um sa svim informacijama koje ima pohranjene u sebi u svezi onoga što se momentalno događa. Na taj način on djeluje prema već pohranjenim informacijama te traži način ponašanja koji je sukladan onome što trenutno proživljavamo. Zapravo djelujemo prema emociji straha od određenog ishoda, iako na svjesnom nivou mislimo da nije tako.

Primjerice, ako smo nezadovoljni poslom kojeg radimo i želimo ga promijeniti, ali nikako da se to dogodi, da li mi uistinu želimo promijeniti posao koji radimo? Na van možda prikazujemo odgovor pozitivnim, ali unutar sebe znamo da nam posao koji radimo donosi sigurnost u nesigurnom svijetu. Na taj način se zapravo štitimo od svijeta koji je vrlo okrutan, pa zašto bismo mijenjali posao? Promijeniti posao tada postaje mogućnost koja uistinu zastrašuje. Primjera sličnih ovome je jako puno.

Često puta poduzimamo akcije koje su ispod naših mogućnosti, pa nakon toga kažemo kako smo probali i nismo uspjeli. To je također jedan od oblika samosabotaže. Možemo se bojati i tuđeg mišljenja ili same činjenice da li ćemo ostvariti svoje ciljeve. Ako mislimo da nismo dorasli određenom ishodu, da ga ne zavrjeđujemo, djelovat ćemo na načine koji će to i potvrditi. Um je vrlo varljiv i opasan igrač. Destrukcija koju iskazujemo prema van je rezultat nesvjesnog uma. Sa saboterima koje imamo u sebi uvjeravamo same sebe da znamo što želimo postići, ali to su samo varljivi putovi našeg uma. Bilo koja dvojba, strah ili nešto treće odvratit će nas od onoga što želimo postići, jer na tom principu djeluju saboteri.

Ono što je poželjno da se zapitamo jest:

– Jesmo li se samosabotirali u prošlosti?
– Na koje načine?
– Samosabotiramo li se sada?
– Jesmo li spremni prestati to činiti?
– Što nas sprječava ako nismo spremni?
– Jesmo li spremni početi se kretati prema ostvarenju svojih ciljeva u životu?
– Jesmo li  spremni preuzeti odgovornost za svoj život?

Samosabotažu je moguće prekinuti. Prvo što je bitno jest da smo svjesni svega onoga što si radimo, a što nije u skladu s našim željama, ciljevima i snovima. To zahtjeva svjesnost djela, misli i emocija koje određuju određenog sabotera.

Ono što je najbitnije jest da smo svjesni smjera prema kojem se krećemo, da znamo što želimo ostvariti u životu i da nam je fokus na tome. Ako se počnemo kretati prema ostvarenju nekog cilja, a putem naiđemo na neku zapreku i pritom nam se fokus prebaci na tu zapreku te na njoj i ostane, nećemo ostvariti uspjeh. Zašto? Zato što smo svu svoju energiju prebacili na problem, umjesto da smo ga svjesni te da na umu i dalje imamo smjer prema kojem se želimo kretati i da se prema njemu krećemo umjesto da se zadržavamo na problemu. Što se više zadržavamo na nekom problemu, to ćemo duže na njemu i ostati, a od cilja kojeg želimo ostvariti bit ćemo sve dalje.

Da bismo otkrili svoje sabotere, poželjno je da provodimo vrijeme sami sa sobom. U tim trenucima bi bilo poželjno da zaronimo u sebe i da si postavljamo pitanja vezana za naš život, pogotovo za one segmente gdje smo slabi. Na taj način možemo uvidjeti da smo sami odgovorni za svoj život i uspjeh, što će otkloniti sva ograničenja koja smo si postavili u životu te da je najveći problem taj što usmjeravamo svoju energiju prema onome što nas koči u životu. Rješenje jest to da postanemo svjesni onoga što želimo ostvariti u životu i prema tome se počnemo kretati. Ako to učinimo, u jednom trenutku ćemo postati svjesni da umjesto da se samosabotiramo, postali smo si najveća podrška u životu.

 

Izvor: funkymem.com

PREPREKE ZA SREĆU

Prepreke za sreću

autor anthony de mello

anthony de mello

anthony de mello

Ono što ću vam sada reći može zvučati pompozno, ali istinito je. Ovo što sada slijedi mogli bi biti najvažniji trenuci vašeg života. Ako to shvatite, otkrit ćete tajnu buđenja. Bit ćete zauvijek sretni. Nikada više nećete biti nesretni. Ništa vas više neće moći povrijediti. Zaista ništa. To je kao kada crnu boju bacite u zrak; zrak ostaje nezaprljan. Ostat ćete u miru.

Ima ljudi koji su to postigli – ono što ja zovem biti čovjek. To nije onaj besmisao kad ste kao marioneta, kada vas bacaju amo-tamo dopuštajući da događaji i drugi ljudi diktiraju kako ćete se osjećati. Vi se tako i osjećate i kažete da ste ranjivi. Ha! Ja kažem da ste marioneta. Želite li, dakle, biti marioneta? Netko pritisne gumb i vi ste dolje – sviđa li vam se to?

Ali ako odbijete poistovjetiti se s bilo kojom od tih etiketa, većina vaših briga će nestati. Kasnije ćemo govoriti o strahu od bolesti i smrti, ali najčešće se bojite što će se dogoditi s vašom karijerom. Neki sitni poduzetnik, pedesetogodišnjak, pijucka pivo u nekom baru i govori: “Pogledajte moje nekadašnje kolege iz razreda, svi su oni uspjeli.” Idiot! Što misli kada kaže: “Uspjeli su”? Njihova imena pojavljuju se u novinama. Nazivate li to uspjehom? Jedan je generalni direktor korporacije, drugi je postao predsjednik suda, netko drugi postao je ovo ili ono. Majmuni, svi skupa.

Tko određuje što znači biti uspješan? To glupo društvo! Glavni zadatak društva je da društvo ostavlja bolesnim. Čim prije to shvatite, bolje za vas. Svi su oni bolesni. Poremećeni su i ludi. Postanete ravnatelj ludnice i ponosni ste na to iako to ništa ne znači. Biti predsjednik neke korporacije nema nikakve veze s uspjehom u životu. Imati puno novaca nema nikakve veze s uspjehom u životu.

Bit ćete uspješni ako se probudite! Tada se nikome nećete morati ispričavati, nikome nećete morati ništa objašnjavati, neće vas biti briga što drugi misle ili govore o vama. Nemate briga, sretni ste. To je ono što ja nazivam uspjehom. Imati dobar posao, ili biti slavan, ili na dobrom glasu nema apsolutno nikakve veze sa srećom ili uspjehom. Nikakve! To je potpuno nevažno. Sve ono što zaista brine našeg poduzetnika je što će njegova djeca misliti o njemu, što će njegova žena misliti o njemu. Trebao je postati slavan. Naše društvo i kultura nam time pune glavu dan i noć. Ljudi koji su uspjeli!

Što su uspjeli?! Uspjeli su napraviti budale od sebe zato što su se iscrpili ne bi li stekli nešto što je bezvrijedno. Prestrašeni su i zbunjeni, marionete su kao i drugi. Gledajte ih kako se kočopere po pozornici. Gledajte ih kako se uzrujavaju ako imaju mrlju na košulji. Nazivate li to uspjehom? Podvrgnuti su kontroli i toliko su izmanipulirani. To su nesretni i jadni ljudi. Ne uživaju u životu. Stalno su napeti i tjeskobni. Nazivate li to čovječnim?

I znate li zašto se to događa? Postoji samo jedan razlog: poistovjećuju se s nekom etiketom.Poistovjećuju “ja” sa svojim novcem, ili svojim poslom, ili svojim pozivom. U tome je njihova pogreška. Jeste li čuli o onom odvjetniku koji je dobio račun od vodoinstalatera? Rekao je vodoinstalateru: “Hej, zaračunali ste mi dvjesto dolara po satu. Ja toliko ne zarađujem kao odvjetnik.” Vodoinstalater mu je rekao: “Ni ja nisam toliko zarađivao kao odvjetnik!” Mogli biste biti vodoinstalater, ili odvjetnik, ili poduzetnik, ili svećenik, ali to ne utječe na onaj bitni “ja”. To na vas ne utječe. Ako sutra promijenim svoj poziv, to je isto kao da sam promijenio odjeću. To ne utječe na mene. Jeste li vi vaša odjeća? Jeste li vi vaše ime?

Jeste vi vaš poziv? Prestanite se poistovjećivati s time. Te stvari dolaze i odlaze. Kada to zaista shvatite, nikakva kritika neće utjecati na vas. Ni laskanje, ni pohvale neće utjecati na vas. Kada vam netko kaže: “Velik ste čovjek”, što vam govori? Govori o “pripadajućem”, a ne o “ja”. “Ja” nije ni velik ni mali.

“Ja” nije ni uspješan ni neuspješan, nije ni jedna od tih etiketa. Te stvari dolaze i odlaze. Ovise o kriterijima koje postavlja društvo. Ovise o vašoj uvjetovanosti. Ovise o raspoloženju osobe koja upravo priča s vama. To nema nikakve veze s “ja”. “Ja” nije ni jedna od tih etiketa.“Pripadajuće” je obično sebično, glupo, djetinjasto – jako velika budala. I zato, kada kažete: “Ti si jedna budala.” ne govorite mi ništa novo jer mi je to već godinama poznato. Zašto se poistovjećujete s njime? Glupo! To nije “ja”, to je “pripadajuće.”

Želite li biti sretni? Neprekidna sreća je neuzrokovana. Prava sreća je neuzrokovana. Vi me ne možete učiniti sretnim. Vi niste moja sreća. Pitajte probuđenu osobu: “Zašto ste sretni”, i reći će vam: “Zašto ne?” Sreća je naše prirodno stanje. Sreća je prirodno stanje male djece kojima Kraljevstvo pripada dok nisu zagađena i zatrovana glupošću našeg društva.

Ne morate činiti ništa kako biste postigli sreću, jer se sreća ne može postići. Zna li itko zašto? Zato jer je već posjedujemo. Kako možete postići ono što već posjedujete? Zašto je onda ne osjećate? Zato što nešto morate odbaciti. Morate odbaciti svoje iluzije. Ne morate dodati ništa kako biste bili sretni, morate nešto odbaciti.

Život je lak, život je radostan. Teške su samo vaše iluzije, težnje, pohlepa, nastojanja. Znate li od kuda dolaze te stvari? Iz poistovjećivanja sa svakakvim etiketama!

SVIJETLOŽIVOTA.COM