ZAŠTO SU NAM UVIJEK DRUGI KRIVI?

Doživljavamo sebe kao žrtve drugih, no nismo svjesni da smo ustvari žrtve svojih nesvjesnih obrazaca reagiranja!

Izvor: Thinkstock/Getty images Thinkstock , Autor:Thinkstock

 

U raspravama s drugim ljudima, bili to naši partneri, prijatelji ili nadređeni na poslu, većinom su oni ‘krivi’ za nesuglasice ili svađu. Izbjegavanje odgovornosti jedan je od glavnih razloga neslaganja unutar odnosa. Jednom kad preuzmemo odgovornost, povećavamo vjerojatnost da naši odnosi s drugim ljudima budu dobri i skladni. Također, postajemo svjesni sebe i svojih osobina te iz nesvjesnog i automatskog ponašanja prelazimo u svjesno i kontrolirano.

Već mala djeca na pitanje tko je započeo svađu odgovaraju da oni nisu. Znaju da uz ‘krivnju’ dolazi i ‘kazna’ te je nastoje izbjeći prenoseći odgovornost na svoju okolinu i drugu djecu. I u odrasloj dobi zadržavamo taj obrazac te smo u konfliktima vrlo pristrani i subjektivni. Ne vidimo svoju odgovornost, već sve svaljujemo na drugu osobu. Doživljavamo sebe kao žrtve drugih, no nismo svjesni da smo ustvari žrtve svojih nesvjesnih obrazaca reagiranja, piše portal InsideOut.hr.

 
Nesvjesno reagiranje u svađi
Tijekom našeg odrastanja, socijalizacije i odnosa s drugim ljudima poput naših roditelja, učitelja, prijatelja i partnera, učimo i razvijamo obrasce reagiranja. Oni postaju tako duboko naučeni i usidreni u nama te su automatski i uglavnom ih nismo svjesni. Tako kada nam se događa nešto što nam nije po volji, dolazi nam automatska reakcija. To mogu biti razne reakcije poput ljutnje, uvrijeđenosti, agresije, povlačenja, dramatiziranja i slično. Naše ponašanje odvija se automatski bez realnog razmišljanja o intenzitetu situacije u kojoj smo se našli i ideje da smo možda pristrani. Druga strana se u našim očima pretvara u strašno čudovište i dolazi do svađe, konflikta ili neke slične situacije koja je loša po naš odnos s tom osobom.

U takvim je situacijama važno pokušati ostati u realitetu i sagledati situaciju iz druge perspektive. Možemo zamisliti kako bi neka druga osoba reagirala u ovakvoj situaciji ili kako bi ta osoba s kojom smo u konfliktu reagirala na našem mjestu. Ako nam se javljaju jake emocije, dobro je prvo se malo smiriti i uzeti si prostora za sebe. Na taj način možemo uvidjeti da druga osoba nije čudovište, već osoba koju bismo trebali čuti i razmotriti ono što nam govori. U vraćanju u realitet i odmicanju od naučenih automatskih obrazaca reagiranja pomaže preuzimanje svog dijela odgovornosti za nastalu situaciju.

 

ŠTO NIKADA NE SMIJETE IZGOVORITI NEKOME TKO TUGUJE ZBOG SMRTI VOLJENE OSOBE?

Što reći ljudima koji tuguju zbog smrti bližnjega?

Ljudi me stalno pitaju što reći i učiniti za nekoga tko tuguje zbog smrti voljene osobe. I drago mi je što pitaju. Drago mi je da žele znati što je uistinu korisno i smisleno, a što je u potpunosti nekorisno i zapravo štetno.

Voljela bih da vam mogu reći da i sama uvijek znam što reći. Ali ponekada me riječi izdaju. I voljela bih da vam mogu reći da nikada ne kažem pogrešne stvari. Ali kažem. Ustvari, prije par dana, napravila sam pogrešku za koju često govorim drugima da je ne čine.

Iste minute kada sam to izgovorila, poželjela sam da nisam. No, to je samo izašlo. Možda je to nešto što i sami izreknete ljudima koji tuguju. Evo što sam rekla. Ili točnije, što sam upitala:

Kako ste?

To se ne čini tako pogrešno, zar ne? To je pitanje koje otkriva da nam je stalo. Ono omogućuje osobi da zna kako nismo zaboravili na njen gubitak. To je stvarno poziv osobi koja tuguje da priča o svom gubitku. Ali mnogi koji tuguju kažu kako mrze to pitanje. Osjećaju se kao da se na njih stavlja očekivanje da žive život dok je njihov voljeni umro, a ovakvu situaciju uopće nisu očekivali, niti su za nju bili spremni. To je pitanje na koje ne znaju kako odgovoriti. „Dobro sam“ nije u redu. Oni mogu funkcionirati, možda se i osjećati bolje, ali znaju da nisu „dobro“. „Užasno sam“ se čini kao cmizdrenje. „Ljutito“ se čini neprihvatljivim. „Plačem cijelo vrijeme“ se čini jadnim.

Nešto nije u redu

„Kako si?“ je jedno od onih pitanja koja su smetala mome suprugu Davidu u one dane nakon što je naša kći umrla, a nakon toga i naš sin. Uvijek bi se osjećao kao da treba kvantificirati svoj napredak nazad prema normali. U našoj knjizi, Kada vaša obitelj izgubi voljenu osobu, je napisao: „Usred mog bola i konfuzije, odjednom sam se osjetio odgovoran polagati drugima račune za svoj napredak. Dok je odgovor silazio s mojih usana, pitao sam se je li prihvatljiv.“

Osoba koja tuguje zna što najvjerojatnije želi čuti onaj tko to pita – da sve ide na bolje, da svijet postaje svjetliji, da se tama diže, a suze jenjavaju. No, često to jednostavno nije tako, a nezgodno je biti iskren o zbrci, bezvoljnosti, i usamljenosti u tuzi. Realnost tugovanja je da se ponekada nakon gubitka osjećamo snažno, ali kako vrijeme prolazi, a utvrdi se stvarnost života bez te osobe, osjećamo se slabi i plačljivi. A neugodno je razgovarati o tome.

Bojimo se ako kažemo koliko smo tužni, da ćete pomisliti kako nešto nije u redu u tome kako tugujemo. Bojimo se da ćete pretpostaviti kako bi trebali biti na stalnom uzlaznom putu ka normalnom stanju i da idemo u krivom smjeru. Ponekada poželimo vrisnuti kako nikada više nećemo biti „normalni“. A ponekada samo poželimo reći: „Kako sam? Tužno. I želim da mi svijet – uključujući i tebe – jednostavno dadne vremena i prostora da tugujem. Osoba koju volim je umrla i nedostaje mi. Ta osoba mi je značila i stoga ima smisla kako neću preboljeti njenu odsutnost lako i brzo.“

Što trebam reći?

Dakle, dok ste u interakciji s nekim tko usamljen prolazi kroz fazu žalosti, što biste trebali pitati umjesto: „Kako si?“ Evo nekih ideja:

Kako je tvoja bol ovih dana? Ovo pitanje pretpostavlja da ima smisla da je osoba tužna i time joj dajete priliku za razgovor o tome.

Ne mogu ni zamisliti koliko teško mora biti suočiti se s ovim danima bez (navedete ime osobe koja je umrla). Ima li određeno doba dana ili dana u tjednu kada ti je posebno teško? Izgovarajte ime osobe koja je umrla. To je glazba za uši osobi koja tuguje.

Jako mi nedostaje (navedite ime osobe koja je umrla) kada… Velika je utjeha za osobu koja tuguje znati da on ili ona nisu jedini kojima osoba koja je umrla nedostaje.

Često mislim o tebi kada (vrtlarim/vozim kraj tvoje kuće/idem u šetnju/ustajem ujutro/itd.) i šapućem molitvuza tebe da iskusiš Božju utjehu. Postoje li određene stvari koje mogu moliti za tebe dok prolaziš kroz ovo vrijeme žalosti?

Znam da (ime osobe koja je umrla) rođendan/dan smrti dolazi i mora da je teško očekivati taj dan bez njega/nje. O čemu razmišljaš taj dan? Ima li nešto što možemo učiniti da ti pomogne prebroditi taj dan?

Znam da blagdani/Majčin dan/Dan očeva/vaša godišnjica dolazi. Posebno ću misliti na tebe i moliti za tebe kako se taj dan približava. Voljela bih da dođeš do nas, hoćeš li nam se pridružiti?

Na neki način, sva ova pitanja kažu: „Kako si?“, ali nekako izražavaju želju da uđemo u tugu druge osobe umjesto da samo dobijemo izvješće o njihovoj tuzi. Na ovaj načinprakticiramo da „nosimo breme jedni drugih“. (Poslanica Galaćanima 6,2)

Autorica: Nancie Guthrie; Prijevod: Blaženka Š.

ŠTO SE SVE DOGAĐA VAŠEM TIJELU KADA PRESTANETE PUŠITI?

Što se sve događa vašem tijelu kada prestanete pušiti?

Proljeće je idealno vrijeme za nove odluke, zar ne? Neka jedna od njih bude i prestanak pušenja! Svaka četvrta osoba starija od 15 godina u Hrvatskoj puši, a od posljedica pušenja godišnje umre više od 10.000 osoba.

Ususret Svjetskom danu nepušenja, koji se obilježava 31. svibnja, pozivamo vas da provedete barem jedan dan bez dima i razmislite o tome kako bi bilo ugasiti cigaretu jednom zauvijek. Pušenje je opasna, nelogična i skupa ovisnost! Ne dozvolimo „smotuljku“ koji sadrži 4000 otrova da nam ugrožava život, slobodu i budžet!

Slika pušenja u Hrvatskoj

Svaka četvrta osoba starija od 15 godina u Hrvatskoj puši, a od posljedica pušenja godišnje umre više od 10.000 osoba. Čak 76 posto mladih u dobi od 13 do 15 godina probalo je cigaretu, a oko deset posto je nastavilo pušiti svakodnevno. Najveći broj mladih počinje pušiti u srednjoj školi, međutim primjećuju se i trendovi početka pušenja krajem osnovne škole. Prema Europskom istraživanje o pušenju, pijenju alkohola, uporabi droga i rizičnim čimbenicima među učenicima (ESPAD istraživanje provedeno tijekom 2011. godine u 36 europskih zemalja), mladi u Hrvatskoj su po pušenju cigareta iznad europskog prosjeka, odnosno na  trećem su mjestu. Prema istraživanju iz 2008. godine (Hrvatska zdravstvena anketa), 25,3 posto muškaraca i 22,4 posto žena u Hrvatskoj puši.

Koje sve otrove sadrže cigarete?

U cigareti se nalazi 4000 otrova koje dobrovoljno unosimo u svoje tijelo (i još to platimo). Najpoznatiji je nikotin – spoj koji uzrokuje ovisnost. Svjesno osmišljen da nas o nečemu učini ovisnima (cigareti). Zatim su tu razne vrste katrana (oko četrdeset katranskih spojeva) koje oštećuju i uzrokuju rak pluća, ali i brojne druge dišne probleme. Još neki primjeri: amonijak (koristi se kao dezinfekcijsko sredstvo u toaletima), toluen (industrijsko otapalo), ugljični monoksid (otrovni plin), kadmij (meki metal koji se nalazi u baterijama) i tako sve do brojke 4000! Osim toga, dodaju se brojne arome i aditivi kako bi ta cigareta bila prihvatljivija. Jer prva cigareta nije ni „ukusna“ ni „ugodna“.

Vjerojatno znate kako cigareta utječe na vaše zdravlje, no ako vam treba dodatni poticaj u borbi s nikotinom, pročitajte naš članak! Možda će upravo jedan od sljedećih razloga biti onaj koji će vas osvijestiti i potaknuti da konačno završite s ovim porokom.

1. Manje tjeskobe

Iako neki pušači vjeruju kako ih cigareta smiruje, britansko istraživanje potvrdilo je kako prestanak pušenja može dugotrajno i značajno smanjiti osjećaj tjeskobe. Oni koji se uspiju riješiti cigarete manje su tjeskobni nego osobe koje ne uspiju prekinuti ovu ovisnost – kod njih je primijećeno povećanje osjećaja tjeskobe, navodi se u spomenutom istraživanju, objavljenom u časopisu British Journal of Psychiatry.

2. Zdrava oralna šupljina

Izbacivanjem cigareta iz svakodnevnog života imat ćete manje problema sa zubima, poputkarijesa i bolesti desni, te manji rizik od raka oralne šupljine.

3. Bolji seksualni život

Istraživanja su pokazala povezanost pušenja i smanjenog libida i kod žena i kod muškaraca. Istraživanje objavljeno u časopisu Journal of Sexual Medicine pokazalo je kako nikotin utječe i na seksualnu želju muškaraca i žena koji ne puše.

4. Ljepša koža

Ako želite da vaša koža izgleda lijepo i zdravo, riješite se ovisnosti o nikotinu. Pušenje utječe na boju tena, povećava opuštenost kože, a odgovorno je i za bore oko usana. Podatak koji bi vas moga učvrstiti u odluci da prekinete pušiti: vaša će koža izgledati bolje samo mjesec i pol nakon vašeg “zbogom” cigareti.

5. I kosa ima koristi

Ako volite svoju kosu, vrijeme je da se riješite cigarete. Istraživanja su povezala pušenje s povećanim rizikom od muške ćelavosti. Čak i nakon uzimanja u obzir drugih rizičnih faktora kad je ćelavost u pitanju, poput dobi, kontinuirano pušenje u velikim količinama (barem 20 cigareta dnevno) i dalje utječe na povećan rizik od gubitka kose.

6. Vedri i veseli

Prestanak pušenja učinit će vas sretnijom osobom, tvrdi se u istraživanju sveučilišta Brown. Naime, pušači nikad nisu bili sretniji nego kada su prestajali pušiti, čak i ako su se kasnije vratili ovoj navici.

7. Više svjećica na torti

Bez cigarete žene žive i do deset godina dulje u odnosu na žene koje puše cijeli život, tvrdi istraživanje iz 2012. godine. Studija je pokazala i da je kod pušačica postojao veći rizik od preuranjene smrti, čak i ako je u pitanju bilo samo nekoliko cigareta dnevno – u pitanju je dvostruko veći rizik nego kod nepušačica. Osobe koje prestanu pušiti prije srednje dobi u prosjeku time stječu dodatnih deset godina života, potvrdili su stručnjaci sveučilišta Oxford.

8. Bolje šanse za trudnoću

Ako želite zatrudnjeti, jedna od najboljih stvari koju možete učiniti je prestati pušiti. Pušačice imaju 60 posto veći rizik od neplodnosti, u usporedbi s nepušačicama, a pušenje je povezano i sa spontanim pobačajima, tvrdi NBC News.

9. Više užitka u hrani

Ako ne volite hranu bez okusa – nemojte pušiti. Grčko istraživanje iz 2009. godine povezalo je pušenje sa slabijim osjetom i doživljajem hrane.

10. Financijski oporavak

Posljednji, ali ne i manje važan razlog za prestanak pušenja – cigarete će vam donijeti znatnu financijsku uštedu!

 

Ordinacija.hr

Izvor: Nastavni zavod za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar”

ZAŠTO ULAZIMO U SUKOBE S DRUGIMA?

 

SVAĐA SA DRUGOM OSOBOM ZAPRAVO JE SVAĐA SA SAMIM SOBOM?!

Svaka osoba koja je u našoj blizini, posjeduje osobine ili aspekte koje i mi imamo. Ovo funkcionira po principu zakona privlačenja i po principu „ogledala“. Uvjerenja koja imamo unutar nas, formiraju našu realnost, pa zbog toga privlačimo ljude i situacije koje odgovaraju tim našim uvjerenjima. Kada se dogode konfliktne situacije s drugom osobom, razlog zbog čega se posvađamo, uglavnom uopće nije pravi razlog već posljedica pravog uzroka koji je negdje duboko u nama zakopan. Taj uzrok dublje opisuje s kojim dijelom u sebi ne možemo izaći na kraj, s kojim dijelom sebe se ne možemo pomiriti i prihvatiti kao dio svog bića.

ŽRTVA ILI PREDATOR?

Na koji način privlačimo problematične odnose? Privlačimo tako što naša podsvijest prepoznaje u okolini samo ono što je već u njoj. Poslužit ću se primjerom. Recimo da ste osoba koja ima problem da se verbalno izrazi, zato što ste u prošlosti bili okruženi ljudima koji su vas kritizirali, te vam nisu dali prostora niti razumijevanja za vaša razmišljanja. Ugušili su vašu slobodu da se izrazite. Nakon što se ovakva situacija dovoljno često puta događala, u vama se posadilo sjeme uvjerenja da kad god progovorite, netko će se pojaviti tko će vas spriječiti da se izrazite, tko će vas zasuti kritikama. To naravno nije realno i nije istinito, ali zbog vašeg podsvjesnog vjerovanja da to jest tako, tako će i biti. Tako će vaša podsvijest u vašoj okolini prepoznavati ovakve ljudi i pridavati će pažnju njima, što će u vama izazvati emotivne reakcije. Zamislite sada da nemate nikakvih problema da se izrazite i da vam prethodno opisani ljudi uopće ne zadaju problem. Ne obraćate pažnju na takve ljude, ne smetaju vam. Tada će vaša podsvijest jednostavno zanemarivati njihovo prisustvo i vi nećete imati nikakvu emotivnu reakciju, biti će vam svejedno da li su prisutni ili nisu.

Može se dogoditi i da i sami postanete ista osoba kao što su ljudi koji su vas gušili, jer ste nesvjesno naučili da je to način na koji se jedino osoba može izraziti, kritiziranjem onoga koji ne razmišlja isto kao i vi. To dakle znači, da smatrate da ste uvijek u pravu. Tada ćete u svoju blizinu privući ili osobe koje vole kritizirati druge (pošto vaša podsvijest prepoznaje ono što je u vama) ili osobe koje se boje reći što misle uslijed straha od kritike. U ovoj situaciji su i ti drugi ljudi koje ste privukli, bili privučeni vama, jer i vi činite nečije ogledalo. U obje situacije dolazi do konflikta. Ako ste kritizer, drugima baš neće biti drago druženje s vama. A ako ste žrtva kritizera, stalno ćete nailaziti na takve ljude koji će vam zagorčavati život.

Jedino rešenje je raščistiti konflikt unutar sebe, bilo da ste žrtva ili predator. Tada podsvijest prestaje prepoznavati takve slike u okolini, a koje su unutar vas samih.

OBRAMBENI MEHANIZAM

Osnovni uzrok koji nas povrijedi negdje u našoj prošlosti, stvori obrambeni mehanizam koji nastavlja živjeti u nama sve dok ne riješimo uzrok problema. Takav obrambeni mehanizam se aktivira svaki put kad se u našoj neposrednoj blizini nađe osoba koja nas podsjeća na situaciju iz prošlosti. Ovo se odvija na nesvjesnom nivou, pa zato ljudi uglavnom nesvjesno odreagiraju na nešto čega uopće nisu svjesni, a pri tome misle kako je sasvim nešto drugo izazvalo negativnu emotivnu reakciju. Obrambeni mehanizam može biti takav da ubacuje osobu u poziciju žrtve ili poziciju predatora. U prethodnom slušaju, osoba će kriviti druge zato što joj ne dozvoljavaju da se izrazi, postavljajući se u poziciju žrtve. Ovaj mehanizam će funkcionirati sve dok osoba ne shvati da mora prevladati nisko samopouzdanje i shvatiti da od njene unutrašnje snage ovisi na koji način će naučiti da se osoba može i treba izraziti.

SUKOBI – KAKO IH PREKINUTI

Nije dovoljno da se posvađate sa osobom koja vam zagorčava život i da sa njom više nikad ne progovorite. Time nećete spriječiti da vam se ponovo ne dogodi ista situacija. Kad se posvađamo sa nekom osobom do te mjere da više nikad ne progovorimo ni riječ, to ne znači da smo se tog dijela sebe riješili za sva vremena. U život će nam doći ponovo ista situacija, slična osoba koja u nama izaziva iste emocije. Na nama je da prepoznamo da je moguće da će se sličan konflikt ponovo dogoditi, te da naučimo kako to prevladati. Konflikt ne možemo izbjeći time što ćemo izbjegavati tu osobu, ne možemo to postići ni zanemarivanjem onoga što nas muči, jer će to u nama opstajati i izaći će na površinu kad-tad. Jedini način da se ovo prekine je da postanete svjesni tih dijelova u sebi, da ih razumijete, da shvatite što je uzrok vaše reakcije i da transformirate vašu percepciju toga što vas muči tako da vas više nitko i ništa ne može isprovocirati. To je u principu prava bit prevazilaženja ega. Prihvatite te vaše aspekte, oprostite im, tražite oprost za vaš odbojan stav prema njima, pružite im ljubav. Otpustite ih u smislu tereta, a prihvatite ih kao dio sebe. Tada konflikt zauvijek nestaje i više nećete imati slične situacije u životu.

Neki konlikti su lakši, a za neke je potrebno puno više strpljenja i rada kako bi se konflikt izgladio. Najintenzivniji su oni koji nastaju s ukućanima ili s bliskim osobama, zato što su vam takvi konflikti svakodnevno na udaru i zato što znate da ne možete tek tako prekinuti te odnose. Na taj način ste  primorani  raditi na svom problemu,  jer je to jedini način da se situacija riješi.

Nije uvijek nužno da sa određenom osobom pronađete zajednički jezik i riješite međusobni konflikt. Ovo zavisi i od toga da li je osoba sa kojom imate konflikt također dovoljno spremna da mijenja sukob koji ima unutar sebe. Može se dogoditi da vi razriješite svoj konflikt, a da druga osoba ne razriješi, jer jednostavno nije spremna za to. Tada se događa neka vrsta razdvajanja. Kako u vama više ne postoji konflikt koji vas je mučio, vaša realnost se mijenja, tako da više nećete privlačiti osobe koje su izazivale da se taj konflikt u vama aktivira. Može se dogoditi da vas život jednostavno usmjeri na drugu stranu, može se dogoditi promjena mjesta boravka, ili promjena načina života gdje više jednostavno nećete imati fokus na određenim ljudima i konfliktima iz prošlosti.

Neke od najtežih lekcija se događaju kad imamo vrlo jaku i blisku povezanost s nekim, a upravo s tom osobom imamo i najteže svađe. Ovo su situacije koje vas tjeraju da do kraja upregnete sve svoje snage kako biste konflikt u vama sasvim izvukli na površinu i razriješili ga. Ovo su situacije u kojima i vi i druga osoba imate neku vrstu zajedničkog konflikta i gdje su obje strane prinuđene  poraditi na sebi ako žele da odnos opstane.

SUKOB U LJUBAVNOJ VEZI

Naravno, to je najprimjetnije u ljubavnim vezama. Zamislite vezu u kojoj je jedna osoba kritizer, a druga je žrtva kritizera. Ljubav postoji, ali svađe među njima su česte zbog toga što jedno drugome konstantno aktiviraju obrambeni mehanizam, a tada se na ljubav zaboravi. Jedno će se prestati osjećati kao žrtva, ako ga ovaj drugi prestane kritizirati i pruži mu podršku, a ovaj drugi će prestati kritizirati, samo ako ovaj prvi prestane odašiljati signale „žrtve“ koje aktiviraju kritizersko ponašanje. Iz perspektive obje osobe, svatko će vjerovati da je u pravu, a da onaj drugi nije u pravu. Nastaje rasprava, svađa i vrijeđanja, emotivni ispadi i na kraju obje strane budu povrijeđene. A razlog je negdje u prošlosti i nema nikakve veze s njihovim odnosom. Za rješavanje ovakvog „začaranog kruga“, potrebno je jako mnogo strpljenja, međusobnog razumijevanja i mnogo razgovora. Teško je s osobom u kojoj naša podsvijest prepoznaje prijetnju, sjesti i razgovarati lako kao što bi to uradili s nekim prijateljem kojem bi prepričali događaj. Zato treba postati svjestan svog unutrašnjeg „obrambenog mehanizma“, i to obostrano. Oba partnera trebaju upoznati i svoj štit, ali i štit onog drugog, kakav je, kako se aktivira, što ga aktivira, što aktivira vaš štit, a kako vi aktivirate njegov. Nakon svake svađe treba pričekati da se emocije smire, i onda sjesti i zajednički proanalizirati što se dogodilo, pri tome trebaju oboje ostati hladne glave, da ne osuđuju drugoga za ono što se dogodilo. Ovo je u stvari apsolutno najteži posao, ali nije nemoguć. Kada je ljubav između dvoje prava i iskrena i kada je njihova želja da opstanu kao par jaka, to daje snagu oba partnera da se potrude do kraja. Ljubav je najveći pokretač, glavni razlog koji daje svrhu borbe da se savladaju unutrašnji sukobi.

Ovakvih začaranih krugova ima mnogo. Začarani krug se prenosi generacijama i generacijama, ono što ste naučili od roditelja, nastavljate nesvjesno sa svojom djecom, i tako dalje. Mislite da ćete vi drugačije od svojih roditelja? Gadno se varate. To možete samo ako prekinete karmičke veze koje imate sa svojom obiteljskom linijom, a to je model ponašanja koji se prenosi kroz ovaj začarani krug. Ovo podrazumijeva da proanalizirate sve u vezi obiteljskih odnosa u kojima ste odrasli, kakav je bio odnos vaše majke i vašeg oca, vas i vaše sestre/brata, vas i roditelja i tako dalje. Sve što ste naučili o odnosima sa ljudima, naučili ste prvo od njih. Naučili ste nesvjesno i ono što je također kod vaših roditelja nesvjesno, i tako se generacijski ova nesvjesnost prenosi s koljena na koljeno.

Sada je vrijeme da prekinemo obiteljske karmičke veze. To je vrlo značajan proces, jer prekidamo začarani krug koji su vaši preci nesvjesno prenosili, dakle vi rješavate i njihovu karmu. Zato je ovaj period od velikog značaja, jer se ovo zaista i događa. Rješavaju se karmičke linije duge tko zna koliko tisuća godina stare, koje su uzrok svih nevolja koje su zahvatile ovaj planet. Možemo biti različiti i živjeti u harmoniji kao da smo svi isti. I jesmo, na univerzalnom nivou. Kada konačno razriješimo sve ove zamršene veze, nećemo ih više prenositi na naše potomke, pa će naš planet konačno moći postati ono što svi želimo – rajska planeta.

Aniko Budai – majkazemlja.com

 

 

HIPNOZA KROZ VJEKOVE

 

Povijest  hipnoze prati kronologiju ljudskog roda. Hipnoza je sastavni dio naših života, nešto poput disanja, s nama je od našeg nastanka i svako od nas posjeduje hipnotičku sposobnost da umom odluta i stvori neku drugu realnost. Prateći povijest čovječanstva vidi se da je “Religijski trans” (trans = hipnoza) mnogo puta spomenut i detaljno opisan kao metoda liječenja, kako pojedinaca tako i čitavih grupa ljudi. To nedvosmisleno govori da je liječenje umom postojalo od najranijih vremena ljudske povijesti. Svi ti opisi “religijskog liječenja transom” skoro u potpunosti se poklapaju sa suvremenim opisima hipnotičke seanse.

Mnoge stare kulture su opisale svoje običaje i aktivnosti koje se u potpunosti povezane sa hipnozom. Stari, Egipćani, Grci, Vikinzi, Indijci i mnogi drugi, koristili su obrede sa mrmljanjem, pjevuckanjem i bubnjanjem da bi izazvali neku vrstu transa, odnosno dubljeg stanja svijesti. Ovi i ovakvi običaji su najčešće povezivani sa religijskim liječenjem.

Podaci sa Sumeranskih glinenih pločica, iz četvrtog tisućljeća pr.n.e. govore nam da je već taj drevni narod poznavao hipnozu i koristio je kod raznih vrsta poremećaja. Iz svećeničke skole u Erehu čuva se djelo koje nam daje dokaze da su svećenici-liječnici pomoću hipnotičkih sugestija liječili bolesnike  u snu. Tu navode i tri poznata stupnja hipnotičkog stanja: laka, srednja i duboka hipnoza.

U Manuovom zakoniku, najstarijem pisanom znanstvenom djelu Indije, opisani u slični stupnjevi hipnoze. Autohipnoza i hipnoza spominju se kao sastavni dio Joge, te se smatra kako svaki pravi Jogin mora biti stručan u tom području.

U starom Egiptu također je korištena hipnoza kao terapijsko sredstvo. Često se kao primjer jednog od prvih opisa hipnoze, navode hijeroglifi u Ebersovim zapisima iz vremena Ramzesa XII, 3000 god. pne. koji opisuju proceduru koja se odvijala u “hramu sna”. Ti zapisi opisuju proces davanja sugestija za ozdravljenje osobama koje djeluju kao da su uspavane. Bolesnike bi hipnotizirali stavljajući im pred oči sjajne metalne ploče, kako bi im se oči umorile i tako nastupio hipnotički san. Bilo je poznato i polaganje ruku, povezano s odgovarajućim nalozima. Glasoviti po tom pitanju bili su Serapisin hram u Kanopeu, te Izidini hramovi.

Kod starih Grka su također naširoko bili rasprostranjeni “Hramovi sna”.  Bolesnici su nakon pripreme dijetom i kupeljima išli spavati u hram. Dok su spavali, svećenici bi im šaptali na uho određene sugestije. Tako bi bolesnici pod utjecajem hramske atmosfere aktivirali vlastitu snagu ozdravljenja.

 Rimljani su, slično Grcima tražili savjet kroz hipnozu, kao i liječili bolesnike. U drugom stoljeću naše ere, rimski pjesnik Porfirije priča o svađi između filozofa Plotina i Olimpija, oko toga koji od njih dvojice posjeduje veće znanje  i natjecanju u “magičnoj umjetnosti”. Natjecanje se odvijalo pred mnoštvom učenika. Plotin je prišao tik do Olimpija, nekoliko minuta mu prodorno gledao u oči, a zatim glasno viknuo: “Gledajte kako se Olimpijev trup grči kao vrećica za novac”. Olimpije je u jakim bolnim grčevima priznao da Plotin raspolaže većom snagom duha od njegove.

Primjena hipnoze u obliku hramskog sna održala se do sredine šestog stoljeća. Zatim su kršćanski redovnici nastavili sa liječenjem molitvama, posvećenom vodicom i polaganjem ruku.

U jedanaestom stoljeću redovnici Hesihasti na brdu Atos izazivali su autohipnozu fokusiranim gledanjem u pupak. Zbog toga su ih nazivali omfalofizicima ili promatračima pupka.

Slavni Paracelsus (1493-1541) ili pravim imenom Theophrastus Bombastus von Hohenheim, podučavao je da je glavni činilac ozdravljenja zapravo tzv. “unutarnji liječnik”. Poticaj je dobio od redovnika u Koruškoj koji su liječili bolesnike tako da bi im naredili da gledaju u sjajnu kristalnu kuglu. Uslijed toga bi bolesnici obično zapali u dubok san. U tom snu bi im redovnici davali sugestije za ozdravljenje.

 

Taj oblik liječenja uspjela je baciti u zaborav Inkvizicija, jer je spaljivala svakog tko se time bavio. Hipnoza u ovoj formi kakva je nama danas poznata počinje zvanično da se spominje u 17 vijeku.

 

Anastasius Kircher (1606-1680) isusovački redovnik, u svojoj knjizi Experimentum Mirabile, opisuje kako je začarao pijetla. Bila je to prva znanstveno obrađena pojava takozvane animalne hipnoze, te je možemo smatrati pretečom Mesmerovog “magnetismus animalisa”.

Maximilian Hell (1720-1792) također isusovac i poznati profesor astronomije, bavio se “magnetskim kurama”. Izrađivao je magnete u obliku oboljelih organa i pričvršćivao ih na oboljele dijelove tijela. Na taj način je izliječio 60 do 70 posto bolesnika. Pomoću tih kura poboljšalo se i opće stanje bolesnika.

Za suvremenu hipnozu možemo reći da se rađa sa teorijom i radom austrijskog liječnika Franz Anton Mesmera (1734 – 1815). Mesmer je stvorio teoriju “Animalnog Magnetizma” i razvio specifičan način liječenja koji mu je pomogao da izliječi veliki broj ljudi. Njegova teorija i pristup, od tad su poznati pod imenom “Mesmerizam”. Mesmer je vjerovao da među svim poljima koja su bila poznata nauci u tom vremenu, postoji još jedno polje koje je on nazvao polje života ili životna sila. On je definirao dobro zdravlje kao slobodan protok životne sile kroz tisuće i tisuće kanala u našim tijelima. Analogno tome, svaka bolest je nastajala kao rezultat blokade slobodnog protoka te životne sile. Prevladavanjem ovih prepreka i ponovnim uspostavljanjem slobodnog protoka vraćalo se i stanje zdravlja. Kada bolesnik nije mogao sam pokrenuti ozdravljenje onda je bio neophodan kontakt sa sprovodnikom “animalnog magnetizma”. Mesmer je duboko vjerovao da je on prirodni sprovodnik animalnog magnetizma i da samim tim može uticati na protok životne sile i tako omogućiti ozdravljenje. On je svoj “fluid” prenosio na bolesnike gladeći ih odozgor prema dolje. Po njemu je ta tehnika nazvana Mesmerovim glađenjem. Godine 1775 razaslao je Mesmer svim glasovitim akademijama okružnicu sa 27 poučaka u kojima je razjasnio svoju teoriju. Među liječnicima i znanstvenicima tog vremena stekao je mnogo pristalica, ali i protivnika, tako da je morao pobjeći iz Beča u Pariz. Tu su ga oduševljeno dočekali, a među njegove pacijente ubrajala se i Marija Antoaneta. Francuska Akademija nauka, je 1784. na zahtjev kralja ispitivala Mesmerove teorije, te je na kraju zaključila da se izlječenja zasnivaju na umišljaju pacijenata. Bavljenje “mesmerizmom” je tada nažalost zabranjeno. Mesmer je tako, iako je polazio od pogrešnih pretpostavki dao inicijativu da se na međunarodnom polju znanstveno ispita hipnoza. Time je postao avangardni predstavnik moderne psihoterapije.

 

Opat Faria (1755-1819)  iz portugalske kolonije Goa, je u Indiji  proučavao hipnotičke pojave i zaključio da za izazivanje hipnotičkog sna nije hipnotizeru potreban nikakav fluid, kako je u to vjerovao Mesmer, već da hipnotički san izaziva sama sugestija. Njegova metoda hipnotiziranja sastojala se u tome da bi jednostavno prišao bolesniku, oštro ga pogledao i odjednom viknuo “Dormez!” – Spavajte! Gotovo 50% pacijenata već je pritom zapalo u hipnozu.

 

James Braid (1795-1860) engleski očni liječnik, napravio je veliki korak u razvoju suvremene hipnoze. On je metodu do tad poznatu kao “Mesmerizam” preimenovao imenom “Hipnoza” Taj umjetni san nazvao je “hipnoza” prema grčkoj riječi hypnos što znači san. Braid je nakon promatranja demonstracije mesmerizma, zaključio je da je otkrio prave razloge zašto ljudi tako lako ulaze u stanje transa. Po njegovom mišljenju ti razlozi nemaju nikakve veze sa bilo kakvom nevidljivom magnetnim silom. On je predložio čisto medicinsku osnovu za hipnozu. Po njemu je razlog “Mesmerovog stanja” (transa) bilo izazvano fiksacijom i umaranjem optičkog nerva, što je izazivalo spontano zatvaranje očiju. Odatle se provlači današnja asocijacija sa fokusiranjem na satove koji se njišu ili, u njegovom slučaju, na srebrnu tabakeru. U svojim kasnijim radovima Braid je zaključio da sama fiksacija očiju nije dovoljna za izazivanje transa, objašnjavajući da pored očiju ono što također postaje fokusirano je i sam um. Drugim riječima, um osobe koja je u hipnozi jednako se fokusira i usmjeruje na samo jednu ideju koju mu sugerira hipnotizer. On je vjerovao da trans izazvan ovim putem daje odlične rezultate u rješavanju zdravstvenih problema koji nisu organskog porekla. No Braid je, poput svojih prethodnika od kruga znanstvenika doživio samo porugu.

 

James Esdaile (1808-1859). Još jedan engleski kirurg koji je koristio “Mesmerizam” kao anesteziju u svim svojim operacijama. Njegove medicinske zabilješke pokazuju da pored toga što su takve operacije bile potpuno bezbolne, drastično se smanjio fatalni postoperativni šok i razne infekcije. Kod operacija koje je on radio koristeći ovu vrstu anestezije, javio se kod samo 5% pacijenata, što je fenomenalan rezultat u usporedbi sa za to vrijeme uobičajenih 70%.

 

A.A. Liebeault, pariški liječnik, preispitao je Braidove pokuse i ustvrdio da su pravilni. Koristio je isključivo brzu hipnozu, zbog uvjerenja da duboki trans nije svaki put neophodan da bi se postigli odlični rezultati u liječenju. Već je godine 1866. objavio o tome knjigu Umjetni san i slična stanja. Ni ta knjiga nije naišla na pažnju koju je zaslužila.

 

Hypolyte Bernheim (1843-1917) profesor sa sveučilišta u Nancyju, nekoliko je godina kasnije uočio vrijednost Liebeaultovog učenja. Nekoliko godina intenzivno se bavio time, pa je čak i uveo tu metodu liječenja u medicinskoj klinici u Nancyju. Zajedno sa Liebeaultom osnovao je “Nansijslku školu”, čime je počela znanstvena primjena hipnoze.Jedan od učenika te škole bio je i slavni Sigmund Freud, osnivač psihoanalize. U isto vrijeme u školi se nalaze glasoviti liječnici i sljedbenici August Forel, Emile Coue i Charles Baudouin.

 

Emile Coué (1857-1926). Francuski psiholog iz Nansija, koji je razvio studiju “psihologija sugestije”, proučavajući efekte sugestija na pacijente, kao i efekte autosugestija. .”. On je učio svoje pacijente da mogu sami sebe izliječiti: “ Mogućnost liječenja leži u vama. Pozovite u pomoć vlastiti duh neka posluži vašem tjelesnom i duhovnom zdravlju. On će vas izliječiti, pa ćete biti snažni i sretni.” Ostaje upamćen po svojoj čuvenoj autosugestiji: “Svakoga dana u svakom pogledu ja sam sve bolji i bolji”. Pored toga, on je prvi dokazao da je imaginacija uvijek jača od snage volje: “Kad se imaginacija i snaga volje suoče, imaginacija uvijek pobjeđuje”. Na primjer: Ako zatražite od nekog da pređe preko daske dužine 2m, širine 0,5m koja leži na zemlji, ta osoba će to napraviti bez ikakvog problema. Međutim, ako kažete toj osobi da na polovini daske stane, zatvori oči i zamisli da je ta daska postavljena između dvije osmokatnice na 50m visine, osoba odmah počinje da se ljulja kao da će pasti. Imaginacija čini čuda, zar ne?

 

 

 I.P.Pavlov (1849-1936), ruski istraživač, zaslužan je za istraživanje jednog drugog vida hipnoze. On je svojim glasovitim pokusom izvedenim na psu osvijetlio psihosomatske procese i dokazao da su hipnoza i sugestija posve normalna životna zbivanja. Time je hipnozu oslobodio vela tajnovitosti. Pavlov je pokus izvodio tako da je dok je hranio psa uvijek udario u zvonce. Tako je na kraju dobio efekt da su psu curile sline kad on udari u zvonce, iako nije bilo hrane. Nakon pokusa Pavlov je rekao: “Svaki trajni podražaj ili podražaj koji se sistematski ponavlja, te putem živčanih kanala dosegne određenu točku na kori mozga, dovodi prije ili kasnije do prinudne pospanosti, a zatim do sna, odnosno hipnoze. Pritom je Pavlov oštro razlikovao naslijeđene – neuvjetovane reflekse, od uvjetovanih refleksa stečenih u toku života. Pomoću Pavlovljeve nauke o uvjetovanim refleksima uspjelo se eksperimentalno istražiti neka područja ljudske podsvijesti, u prvom redu automatizirane mehanizme i djelatnosti živaca.

 

 

I.H. Shultz tvorac popularnog “autogenog treninga” jedan je od zanimljivih suvremenijih istraživača hipnoze. On je razvio ovaj specijalni postupak autohipnoze koji se danas primjenjuje širom svijeta. Riječ “autogen” dolazi iz grčkog jezika, a znači “onaj koji sam sebe proizvodi”. Prvi cilj tog treninga je opuštanje uz pomoć koncentracije i utjecanja na samog sebe.

 

Dr. Milton Erickson (1901-1980). Američki psihijatar koji je napravio svojevrsni preokret u primjeni hipnoze razvijajući blagi, indirektni pristup koji je i dalje veoma popularan među mnogima današnjim terapeutima. Do kraja svoje karijere on je ovladao indirektnom tehnikom hipnoze do nivoa da je jednostavno vodio razgovore sa svojim pacijentima uvodeći ih u trans bez ikakvog spominjanja riječi hipnoza. Naravno, Dr. Erickson je savršeno dobro znao što govori i kako govori, a upravo je to izazivalo hipnozu(trans). Njegov pristup i shvaćanje hipnoze u procesu stvaranja pozitivnih promjena, dovelo je do razvoja moderne terapije razgovorom tj. NLP-a. On je radeći kao psihijatar, svakodnevno upotrebljavao hipnozu gotovo 60 godina, od 1920-te, pa sve do svoje smrti 1980-te. Dr. Erickson je svojim radom pojasnio mnoge primjene hipnoze. Iz razloga što je njegova metoda indirektne hipnoze postala veoma popularna, često se zaboravlja i da je Erickson bio izuzetni ekspert brze, direktne hipnoze i da je ju koristio isto toliko, koliko i indirektni pristup. Ostalo je zapisano da je Erickson toliko često koristio brzu indukciju “rukovanja”, da pri kraju njegove karijere više nitko nije se usuđivao da se rukuje sa njim. Mnoge od njegovih izjava su citirane kao definicije hipnoze – evo jedne od njih:

“Hipnoza je specijalno stanje svjesnosti karakteristično po spremnosti prihvaćanja novih ideja”. – Milton Erickson

Dvije stvari su vrijedne zapaziti iz ove kratke definicije. On naglašava da um postaje prijemčiv na ideje koje hipnotizer sugerira. Ovo se može tumačiti time da osoba postaje više podložna sugestiji ili više otvorena na ideje koje joj se predstavljaju kada je u hipnozi. Naglasak koji Erickson stavlja na “svjesnost” umjesto na nesvjesnost, nepažljivost i neupoznatost sa nečim, također je veoma važan. To je potpuno u skladu sa njegovim stavom da vam hipnoza omogućava da se suočite sa tajnovitim dijelom svih nas, svojim podsvjesnim umom ili onim što on naziva nesvjesnim umom. Kada je osoba hipnotizirana, podsvijest preuzima veću odgovornosti odnosno dolazi ispred. Podsvijest regulira sve tjelesne procese, skladišti i upravlja sjećanjima, učenjem iz svakog iskustva, samim tim mentalnim modelima i šablonama koje nastaju, a omogućavaju nam da funkcioniramo. Erickson predstavlja podsvijest kao intuitivni i imaginativni dio uma, koji može da pokrene sve vaše potencijale i trenutno promijeni način na koji mislite, osjećate i reagirate. Suprotno ovome svjesni dio uma je vrlo ograničen. Svijest je logična i linearna u svom pristupu rješavanja problema. Svjesni um poznaje samo ovdje i sada. Erickson u svom radu nije bio zainteresiran da govori sa svjesnim umom. Cilj mu je uvijek bio direktna komunikacija sa podsviješću pacijenta.

 

 

 Dave Elman (1900 – 1967). Kada je imao osam godina, Dave je video svog oca potpuno izbezumljenog od bolova nastalih zadnjim stadijem raka. Porodični prijatelj, inače scenski hipnotizer, kad je čuo za ovu situaciju došao im je u posjetu. Ušao je u sobu njegovog oca i posle kratkog hipnotičkog tretmana, stenjanje i ječanje se utišalo a neizdrživi bol je oslabio. Mali Dave je dobio dozvolu da posjeti svog oca i poigra se sa njim. On nikada nije zaboravio tu ranu epizodu, kao ni činjenicu da je njegovom ocu olakšanje donio hipnotizer nakon što su doktori rekli da nemaju pravi način da mu ublaže patnje. Dave Elman je imao četrdeset devet godina kada je odlučio da promijeni svoju profesiju i postane stručnjak za podučavanje hipnoze. Prikupio je svu tad dostupnu literaturu i proučavajući te materijale i praktično ih testirajući, razvio svoj “Dave Elman kurs Kliničke Hipnoze”. Iako Elman nije imao nikakvo formalno obrazovanje iz medicine, on je ograničio svoju obuku samo na liječnike i zubare.

 

“Hipnoza je zaobilazak kritičkog faktora svijesti i uspostavljanje selektivnog razmišljanja”. – Dave Elman

Ova Elmanova definicija hipnoze preuzeta je kao formalna definicija Hipnoze u američkom zakonu. Njegova reputacija edukatora se nevjerojatno brzo proširila i uskoro ga načinila najpoznatijim predavačem hipnoze u SAD. U narednih sedamnaest godina on je u okviru svog kursa obučio na tisuće liječnika u svim većim gradovima SAD.

 

 

 21 stoljeće – doba Polja nulte točke! Po najnovijim istraživanjima naš odnos prema stvaranju materijalne stvarnosti kakvu želimo, tj. utjecanja uma na materiju, dobiva i nove fizičke dokaze. Ovaj put u okviru kvantne fizike. U knjizi Lynn McTaggart: “Polje” opisani su brojni pokusi kako ljudi utječu na materiju, te kako svi mi zapravo stalno komuniciramo s tim poljem nulte točke ili, kako se još naziva, s poljem kvantnog vakuuma. To je prostor koji nas okružuje a koji sadrži vrlo spore valove – tzv. skalarne valove. A valovi su dobri prenositelji informacija (TV, radio, mobiteli). Da bi se mogli “prikopčati” i crpiti energiju i informacije iz tog polja, osoba se mora opustiti, te zapasti u stanje koja se u psihologiji zove “sekundarnom pažnjom”  ili lagane omamljenosti. To je kao da gledate predmet u blizini očiju, ali namjestite oči kao da gledate u daljinu. U tom stanju možemo primati informacije iz polja, ali se može i utjecati na nas iz polja. Na toj razini svi smo povezani. Hipnoza najvjerojatnije djeluje na toj razini. Možda ćemo u budućnosti moći dublje i detaljnije razumjeti mehanizme hipnotičkog djelovanja. U međuvremenu važno je da imamo jednu neškodljivu tehniku kojom si možemo pomoći u mnogim zdravstvenim i psihološkim tegobama.

 

Bez obzira da li neko vjeruje u hipnozu ili ne, da li je proučavao materijale na tu temu ili ne, sasvim je sigurno da u svakome od nas postoji nekakva osobna predstava o tome što je hipnoza i kako ona funkcionira u praksi. Kod većine ljudi taj stav je obično zasnovan na nečemu što je osoba čula ili vidjela u filmovima ili TV programima. Kada jednom počnete da proučavate hipnozu sve vaše ideje i stavovi o tome što je hipnoza i kako se ona može koristiti, totalno će se promijeniti i postati će potpuno različiti od mišljenja većine ljudi iz vašeg okruženja. To je put kojim svako od nas mora da prođe, jer to je put otkrivanja novih znanja i osobne evolucije.

 

 

ZDRAVSTVENI UČINCI MEDITACIJE

Sve je više dokaza da meditacija ima pozitivne zdravstvene učinke te znanstvenici žele bolje razumjeti kako ova praksa fizički utječe na tijelo. Nova studija istraživača iz Wisconsina, Španjolske i Francuske otkriva prve dokaze o specifičnim molekularnim promjenama u tijelu nakon perioda meditacije pomnosti. Studija je istraživala utjecaje cjelodnevne prakse meditacije pomnosti u grupi iskusnih meditatora, u usporedbi s grupom netreniranih kontrolnih subjekata koji su sudjelovali u tihim nemeditativnim aktivnostima. Nakon osam sati prakse meditacije pomnosti, meditatori su pokazali raspon genetskih i molekularnih razlika uključujući i izmijenjene razine regulacije gena i smanjene razine pro-upalnih gena, što je u uzajamnoj vezi s bržim fizičkim oporavkom nakon stresne situacije.

Autor studije Richard J. Davidson, osnivač Centra za istraživanje zdravih umova je nakon objavljivanja studije izjavio slijedeće:

“ Prema našim spoznajama ovo je prvo istraživanje koje pokazuje ubrzane primjene u izražavanju gena među subjektima povezanim sa praksom usmjerene svjesne meditacije.”

Perla Kaliman, prva autorica studije i istraživačica na Institutu za biomedicinsko istraživanje u Barceloni, gdje su provedene molekularne analize, je dodala:

“Jako su interesantne promjene primijećene u genima koji su trenutno meta anti-upalnih i analgetičnih lijekova.”

Treninzi meditacije pomnosti pokazali su blagotvorne učinke na upalne bolesti u prijašnjim kliničkim studijama i preporučeni su od strane American Heart Association kao preventivne intervencije. Novi rezultati pružaju mogućnost bioloških mehanizama za terapeutske učinke.

Rezultati pokazuju podreguliranje gena koji su uključeni u upalama. Spomenuti geni uključuju pro-upalne gene RIPK2 i COX2 kao i nekoliko gena histonske deacetilaze (HDAC), koji reguliraju aktivnost drugih gena tako što uklanjaju vrstu kemijske oznake. Dalje, mjera do koje su neki od ovih gena bili sniženi je povezana sa bržim oporavkom kortizola u testu socijalnog stresa koji je uključivao improvizacijski govor i zadatke koji zahtijevaju mentalne izračune izvodjene pred publikom i video kamerama.

Znanstvenici su ptimijetili kako nije bilo nikakve razlike u ispitivanim genima između dviju grupa na početku studije. Uočeni učinci su se vidjeli samo kod meditanata nakon meditacije pomnosti. Osim toga, kod nekoliko drugih DNA-modificirajućih gena nisu uočene nikakve razlike među grupama, što ukazuje da praksa meditacije pomnosti posebno utječe na određene regulacijske putove.

Međutim, važno je napomenuti kako studija nije bila dizajnirana da razlikuje učinke dugotrajnog treninga meditacije od one jednoga dana prakse. Umjesto toga, ključni rezultat je da su meditanti doživjeli genetske promjene nakon prakse meditacije pomnosti koje nisu uočene kod nemeditativne grupe nakon drugih tihih aktivnosti- ishod koji pruža dokaz načela da praksa meditacije pomnosti može dovesti do epigenetskih promjena genoma.

Prethodne studije u glodavaca i kod ljudi pokazale su dinamične epigenetske reakcije na fizičke podražaje kao što su stres, prehrana ili vježbanje u roku od samo nekoliko sati.

 

30 KORISNIH SAVJETA O STVARIMA KOJE TREBATE PRESTATI RADITI SEBI !!!

30 KORISNIH SAVJETA O STVARIMA KOJE TREBATE PRESTATI RADITI SEBI.

 

Činjenica je da se ne možemo vratiti unatrag kroz vrijeme i promijeniti određene stvari. Također, možda ne možemo previše utjecati na stvari koje nam se događaju i koje će nam se dogoditi, ali možemo odabrati način na koji ćemo na njih reagirati. Svaki dan nam nudi novi početak. Prije nego što počnete mijenjati svoj život, trebali bi dignuti ruke od svega što vas zadržava i krenuti naprijed. Evo 30 korisnih savjeta o stvarima koje trebate prestati raditi sebi.

 

  1. Prestanite trošiti vrijeme na pogrešne ljude– ovaj život je prekratak da biste vrijeme provodili s ljudima koji iz vas “isisavaju” sreću. Neki su ljudi ovisni o crpljenju vaše energije kako bi se oni osjećali bolje. Ako vas netko želi u svom životu, neka vam napravi mjesta. Nemojte se truditi oko onih koji konstantno podcjenjuju vašu vrijednost. Ne zaboravite da su pravi prijatelji uz vas kada se osjećate najgore, a ne kada ste u svom najboljem izdanju.

 

  1. Ne bježite od problema– suočite se s njima. Znamo da to nije lako. Rješavanje problema nije lako. Oni nas čine nervoznima, tužnima, povrijeđenima, zabrinutima. Ipak, suočavanje s problemima, prilagođavanje i rješavanje je proces učenja i oni nas formiraju u osobe kakve jesmo. Pokušajte svaki problem gledati kao priliku za učenje, sazrijevanje i napredak.

 

  1. Ne lažite sebe– čak i ako lažete cijelom svijetu, nemojte sebi. Naši životi se mijenjaju nabolje ako riskiramo, a prvi i najteži rizik je da budemo iskreni prema sebi.

 

  1. Ne stavljajte uvijek sebe u drugi plan– u ljubavnom odnosu je najbolnije kada osoba izgubi sebe jer previše voli nekog drugog i tako zaboravi da je i ona posebna. Da, pomažite drugima, ali i sebi. Ako se nađete u situaciji u kojoj bi trebalo pratiti svoje želje i učiniti nešto što vam je važno, ne oklijevajte.

 

  1. Nemojte pokušavati biti nešto što niste– jedan od najvećih izazova u životu je da budemo svoji u svijetu u kojem od nas stalno očekuju da budemo kao svi drugi. Netko će uvijek biti ljepši od vas, netko pametniji, a netko mlađi, ali nikada nitko neće biti vi. Nemojte se mijenjati samo da bi vas drugi ljudi zavoljeli. Budite ono što jeste i pravi ljudi će zavoljeti pravog vas.

 

  1. Ne živite u prošlosti– ne možete započeti novo poglavlje u životu, ako neprestano čitate prethodno.

 

  1. Ne plašite se pogriješiti– raditi i griješiti je bar deset puta produktivnije nego ne raditi ništa. Svaki uspjeh ostavlja trag neuspjeha za sobom.

 

  1. Ne grizite se zbog starih pogrešaka– moguće je da volimo pogrešnu osobu i plačemo zbog loših stvari iz prošlosti, ali sigurno je da nam pogreške pomažu da pronađemo ljude i stvari koje su dobre za nas. Bilo što da nam se dogodilo u životu nas je pripremalo na trenutak koji tek treba doći.

 

  1. Ne pokušavajte kupiti sreću– mnoge stvari koje želimo su skupe. A sve ono što nas istinski zadovoljava je zapravo besplatno. Ljubav, smijeh i posao koji nas ispunjavaju zadovoljstvom.

 

  1. Ne tražite stalno sreću u drugima– ako niste zadovoljni sami sobom, nećete biti zadovoljni ni odnosom s drugima. Trebalo bi stabilizirati svoj život prije nego što ga podijelite s nekim.

 

  1. Ne razmišljajte previše– na način koji će napraviti problem koji ne postoji. Procijenite situaciju i odlučno reagirajte. Napredak zahtjeva rizik.

 

  1. Ne mislite da ste nespremni– nitko nije 100 posto spreman kada mu se ukaže prilika. Većina sjajnih prilika nas natjera da izađemo iz udobne i sigurne zone pa je logično da nam u početku nije ugodno.

 

  1. Ne ulazite više u veze iz pogrešnih razloga– bolje je biti sam, nego u lošem društvu. Ne žurite. Ako je nešto suđeno, dogodit će se u pravo vrijeme, s pravom osobom i s najboljim mogućim razlogom. Zaljubite se kada ste spremni, ne kada ste usamljeni.

 

  1. Prestanite odbijati nove potencijalne veze samo zato što stare nisu uspjele– u životu uvijek postoji razlog zašto ste nekoga upoznali. Neki će vas testirati, neki iskoristiti, a ima i onih koji će vas naučiti nečemu. Ipak, najvažnije je što postoje ljudi koji će iz vas izvući najbolje.

 

  1. Prestanite se natjecati s ostalima– ne brinite o tome što drugi rade bolje od vas. Uspjeh je borba sa samim sobom.

 

  1. Ne budite više ljubomorni na druge– zapitajte se : “Što ja to imam na čemu mi svi drugi zavide?” Iz tog osjećaja nemojte razviti ponos, već samopoštovanje i zahvalnost.

 

  1. Ne jadikujte i ne sažaljevajte se– možda u datom trenutku ne razumijete zašto vam se nešto događa, i vjerojatno je vrlo teško. Ipak, sjetite se problema iz prošlosti. Često ćete primijetiti da su vas oni doveli na bolja mjesta, do boljih ljudi i situacija. Zato se osmjehnite. Dajte svima do znanja da ste danas jači nego jučer i – tako će i biti.

 

  1. Prestanite biti zlopamtilo– ne živite s mržnjom u srcu. Tako ćete sebe ozlijediti više nego ljude koje mrzite. Oproštaj nije kada kažete : “To što si mi uradio je u redu”. Oproštaj je kada kažete : “Neću dopustiti da to što si mi uradio zauvijek uništi moju sreću.”

 

  1. Ne spuštajte se na tuđu razinu– nemojte spuštati svoje kriterije da bi onima koji je ne žele uzdići bilo ugodnije.

 

  1. Ne gubite vrijeme pravdajući se drugima– vašim prijateljima to nije potrebno, a neprijatelji vam ionako neće povjerovati. Učinite ono za što u srcu osjećate da je ispravno.

 

  1. Ne radite stvari stalno iznova bez pauze– kada nemate vremena za duboko udahnuti, baš je trenutak da to učinite. Ponekad nam je potrebno da se odvojimo od onoga što radimo da bismo stvari vidjeli jasnije.

 

  1. Prestanite podcjenjivati ljepotu sitnih trenutaka– uživajte u malim stvarima, jer ćete se možda jednog dana osvrnuti i shvatiti da su one bile velike.

 

  1. Ne pokušavajte stvari učiniti savršenima– pravi život ne nagrađuje perfekcioniste, već one koji odrade što treba.

 

  1. Ne idite linijom manjeg otpora– kada riješite postići nešto veliko, to sigurno nije lako. Ne krećite lakšim putem. Učinite nešto posebno.

 

  1. Prestanite se ponašati kao da je sve u redu, ako nije– u redu je da se na kratko dogodi “raspad sistema”. Ne morate se uvijek pretvarati da ste jaki i dokazivati da je sve u redu. Ne bi vas trebalo zabrinjavati ono što drugi misle. Ako vam se plače – plačite.

 

  1. Ne krivite uvijek druge za svoje pogreške– kada druge krivite za vlastite pogreške, ne preuzimate odgovornost, pa samim tim ti drugi preuzimaju kontrolu nad vašim životom.

 

  1. Ne pokušavajte udovoljiti svima– ako to pokušate, izgorit ćete. Ipak, ako uspijete nasmijati jednu osobu, sve bi se moglo promijeniti. Zato se fokusirajte.

 

  1. Prekinite toliko brinuti– to što brinete ne znači da će sutrašnji dan biti lakši. Kako biste odlučili je li nešto vrijedno naše zabrinutosti postavite sebi pitanje : “Hoće li ovo biti važno za godinu dana? Za tri godine? Pet? “Ako je odgovor “ne”, onda nije vrijedno brige.

 

 

  1. Ne razmišljajte o onome što ne želite se dogodi– fokusirajte se na ono što želite. Ako se svako jutro probudite misleći kako će vam se nešto sjajno dogoditi tijekom dana i dobro obratite pažnju, često ćete primijetiti da ste bili u pravu.

 

  1. Prestanite biti nezahvalni– bez obzira na to koliko vam je teško ili lijepo, svako jutro se probudite zahvalni na životu koji imate. Umjesto da mislite o stvarima koje nemate, sjetite se onoga što imate, a drugima toliko nedostaje.

 

 

 

LJUTNJA I OPROST

 

Ljudi izloženi dugim periodima tuge i pesimizma, neprestanoj napetosti i nezadovoljstvu, strahu, cinizmu i sumnjama – dvostruko su podložniji bolestima, prije svega bolestima srca i krvnih sudova, poremećajima imuniteta, astmi, upali zglobova (artritisu), glavoboljama, čiru na želucu i dvanaestopalačnom crijevu . . . Tuga i depresija u vezi su sa smanjenim imunitetom i malignim bolestima, a ljutnja sa srčanim infarktom. Sklonost ka ljutnji je pogubna kod većine kardiovaskularnih bolesti. Ljutnja dovodi do porasta pulsa i krvnog pritiska.

Svi se ljutimo, i to često, gotovo svakodnevno.

Ljutnja potiče iz gordosti.

Ljutimo se najčešće na slabije, utoliko više ukoliko smo pokorniji udvarači onima koji su od nas jači.

Cilj ljutnje je da se svijet uredi u skladu sa našim željama i idejama.

Kada se postigne promjena gasi se agresivnost, jer je ljutnja ispunila svoju svrhu.

Ako ljutnju izražavamo svaki put kada je osjetimo, privremeno dolazi do pražnjenja i olakšanja, ali dugoročno mi je podstičemo i uvećavamo. Vremenom ljutnja postaje model emocionalnog ponašanja i kronična emocija.

Pod pritiskom prošlih, bolnih iskustava i počinjenih pogrešaka, čovjeku se čini da je žrtva okolnosti i ljudi, ne shvaćajući da je u biti žrtva samog sebe, svojih negativnih emocija, pogrešnih mišljenja i navika.

Nagomilavajući najrazličitija traumatična iskustva, u jednom trenutku čovjek dolazi do kritične tačke izdržljivosti, kad popušta pod teretom emocionalnih povreda i cijeli njegov odbrambeni sistem se raspada.

Problemi su oštra granica između uspjeha i neuspjeha. Životne nevolje podstiču u nama hrabrost i mudrost. Zbog problema mentalno i duhovno sazrijevamo. One stvari koje su bolne, one su i poučne.  Samodisciplina je sredstvo za rješavanje životnih problema.

Rješavanje problema ljutnje i poremećenih odnosa zahtijeva iskrenost,  samokritičnost, spremnost na traženje oprosta i praštanje, danas sve rjeđih svojstava. Često i pored dobre volje rješavanje problema ne zavisi samo od nas. Uvrede i ranjavanja mogu nas pogađati i pored naše opreznosti i ljubaznosti.

Stare emocionalne ožiljke – ogorčenja, povrede, poniženja, ne mogu ukloniti ni doktori ni lijekovi. Oni moraju biti odsječeni i odstranjeni iz naše duše u potpunosti samo našim djelovanjem. Oprost je skalpel koji uklanja sve emocionalne ožiljke i donosi mir i zdravlje našoj duši.

um22i (1)

Oprost nije samo riječ, to je emocija koja dolazi iz srca. 

Oprost ne opravdava nečije postupke. 

Oprost ne znači da je počinitelj u pravu.

 Oprost ne daje nikome dozvolu da vas opet povrijedi.

 Oprost ne znači da morate nekome reći da ste mu oprostili.

Zašto ponekad gubimo živce

Koliko ste puta čuli : narav se mora kontrolirati. Važnije od same kontrole je saznanje, zašto narav mora biti pod kontrolom. Riječ narav ili živci povezujemo sa riječju čelik – čelična narav, čelični živci. Tada kažemo dobra narav. Što to u biti znači? Dobra znači da držimo našu narav ili naše živce pod kontrolom. To je stanje kad razum prevladava. Ali kada emocije postanu prejake za razum, onda gubimo kontrolu i kažemo da smo izgubili živce. Tada nastaju problemi, jer radimo stvari koje su loše za nas.
Moramo se upitati, zašto ponekad gubimo živce? Izgubimo živce zato, jer dopustimo našim emocijama da potisnu razum i prevladaju. Kako se to događa? Emocije izmaknu kontroli, ne zbog sadašnje situacije, već zbog događaja koji su u prošlosti prouzrokovali loše emocije kao strah, ljutnju, nemoć . . . Na primjer, ako ste davno imali razloga da nekoga mrzite, jer vas je na neki način tlačio i maltetrirao, a niste mu mogli uzvratiti, jer je bio jači, u vama je rastao bijes na tu osobu. Niste ga mogli istući ni kazniti ni onda, a ne možete to ni sada. A taj bijes je još uvijek u vama. I kada se nađete u konfliktu sa bilo kime, taj mehanizam ljutnje se pokrene i vi iskaljujete sav nagomilani bijes na osobu pred vama, umjesto da ste to uradili osobi kojoj je ta ljutnja namijenjena. Možda ste bili ljuti na nekoga iz obitelji, možda nekog iz školskih dana, možda bivšeg šefa, ali sada tu ljutnju iskaljujete na osobu koja vam u sukobu izgleda ravnopravna ili čak slabija od vas. To je izbacivanje sve nagomilane povrijeđenosti, boli zbog nemoći, zatomljene agresivnosti, bijesa, ljutnje. To radite na mjestu gdje možete izbaciti svoju agresivnost, a izbjeći nove povrede u duši. Vi ste kroz taj ventil izbacili dio agresivnosti, ali ste gubitkom kontrole stvorili sebi nove probleme. To samo pogoršava stvar. Jedan od načina prevencije je staviti svoju narav pod kontrolu. Treba reći: Ovo mora prestati! Ne potiskivanjem u sebe! To je pogrešno i štetno! Ako poklopimo lonac koji ključa, samo ćemo pojačati ključanje i para će eksplodirati. Bolje je staviti ventil koji će paru ispuštati postepeno i pod kontrolom. Jedan od najuspješnijih ventila je hipnoza. Tijekom hipnotičkih seansi izbacujemo iz sebe sve nagomilane bjesove, ljutnju, strah, tjeskobu, sve neisplakane suze i time ostvarujemo olakšanje, mir i opuštenost u svakoj situaciji! Hipnoza je najjednostavniji i najuspješniji način pomaganja samom sebi, da ostvarimo recipročno ugodan i skladan odnos sa okolinom.

BOLJE HIPNOZA NEGO VIAGRA

Danas je život postao „život pod stalnim stresom“. To je za mnoge ljude pretežak teret, pod kojim se lome i postaju sve osjetljivi. A veća osjetljivost donosi i nove stresove i tako u ovom vremenu imamo sve više mladih ljudi sa problemima, kao što je depresija, osjećaj manje vrijednosti , poremećaji u ishrani ili danas vrlo čest problem erektilne disfunkcije. Iz tog začaranog kruga teško se izlazi bez pomoći terapeuta.

Posebno je osjetljivo traženje pomoći kod problema sa erekcijom, jer je to još uvijek u našem društvu tabu tema o kojoj se ne govori. Muškarac osjeća stid, užasava se pomisli da se za to dozna u njegovoj okolini i što više pokušava sam ukloniti poremećaj, to on postaje sve veći i na kraju dovede do potpune seksualne apstinencije, gubitka samopouzdanja i duboke depresije.

Stvoreni smo iz one jedne jedine stanice koja je nastala prilikom našeg začeća. Po programu zapisanom u toj prvoj stanici, naš nesvjesni i podsvjesni um su nas tijekom godina stvorili, formirali i oblikovali do današnjeg dana. I budući da nas je stvorio, da poznaje svaku našu stanicu, svaki organ ili živac, tko od našeg uma bolje zna i kako popraviti ako se nešto s vremenom i poremeti. Um nas je stvorio da budemo zdravi i da savršeno funkcioniramo. Ti programi savršenog zdravlja i harmonije i dalje su zapisani u našoj podsvijesti. Znači prirodno je za nas da smo zdravi i ozdravljenje našeg tijela je nešto posve prirodno za nas.

Nesvjesni um kontrolira sve automatske tjelesne funkcije. On kontrolira disanje, rad srca, cirkulaciju, znojenje, probavu . . . Znači sve one funkcije koje nisu pod stalnom svjesnom kontrolom. Zapravo, kad pokušate kontrolirati svoje automatske tjelesne funkcije, ne samo da nećete uspjeti, već naprotiv – samo ćete ih izazvati da ne rade dobro!

Na primjer, da li ste ikada razmišljali o svom disanju? Ako ste hodajući odlučili koncentrirati se na svoje disanje, ustanovit ćete da to narušava cijeli proces. Prije nego što ste počeli razmišljati o tome, disali ste sasvim u redu, automatski. Vaš nesvjesni um upravljao je tom funkcijom vrlo dobro, bez svjesnog napora. Ali kada vi počnete razmišljati o svom disanju, postajete nesigurni da li dišete dovoljno sporo ili dovoljno brzo, da li je disanje dovoljno duboko ili plitko i sve se poremeti. I tek kada počnete razmišljati o nečemu drugom i kada vaš nesvjesni um ponovno preuzme kontrolu, sve se vrati u savršenu ravnotežu.

Nesvjesni um u potpunosti kontrolira sve automatske tjelesne funkcije i među njima su sposobnost muškaraca da postigne i održi erekciju. Znači, sve dok vi ne počnete razmišljati o svojoj erekciji, vaš nesvjesni um to obavlja savršeno. To je jednostavan proces, ali ljudi tu lako griješe. Ako počnete razmišljati kako ne smijete o tome misliti, događa se upravo suprotno. Također znamo da nesvjesni um najbolje radi kad ga se ostavi da na miru sam obavi svoj posao.

Ako počnete razmišljati o erekciji, to će samo poremetiti nesvjesni um da obavi ono, što inače vrlo dobro zna kako to učiniti. On odlično zna kako postići savršenu erekciju, kad god vam je to potrebno. Dakle, ono što trebate učiniti je dati vašem nesvjesnom umu sve informacije koje on treba, da vam on potpuno automatski , bez svjesnog napora, pruži erekciju kad god to poželite.

I upravo to je ono što hipnozom duboko urezujemo u podsvijest. Hipnozom prevladavamo sve nastale blokade i strahove i direktno u podsvijesti brišemo programe koje su doveli do te situacije i zamjenjujemo ih sugestijama kako izgraditi samopouzdanje i sigurnost u intimnim susretima, kako dati nesvjesnom umu informacije da automatski reagira i pruži dugu i čvrstu erekciju kad god je to potrebno!