Stres pokreće čitav niz istovremenih reakcija u tijelu, od lupanja srca, bola u stomaku, poremećaja krvnog pritiska, metabolizma, gušenja u grudima, mada objektivno bolest ne postoji.

Potiskivanje emocija i psihološki pritisci u kontinuitetu, mogu pogubno da djeluje i na najzdravije. U kritičnim momentima takve osobe “pucaju”, žaleći se na različite zdravstvene tegobe. Kliničkim pregledom dijagnoza obično izostaje, a razočarani bolesnik mijenja ljekara, pokušavajući da pronađe odgovor za svoju boljku. Traženje odgovora može da traje unedogled, da bi se na kraju ispostavilo da “organskih promjena nema”. Hipohondar je jedino što se ovakvoj osobi prikači kao epitet, piše Ženski kutak.
Zašto zvanična medicina ovakve pacijente smatra umišljenim, i da li su oni usprkos rezultatima pregleda stvarno bolesni, objašnjava psihijatar dr Nataša Šikanić, bivši šef Odsjeka za psihosomatiku Klinike za psihijatriju:
– Ovakve osobe jesu bolesne, mada se to klasičnim pregledom ne može uvijek ustanoviti. Organske poremećaje izazivaju psihosomatski, gdje ključnu ulogu igra psihološki faktor. Psihosomatski poremećaji ne izazivaju vidljive organske promjene odmah, već se tokom vremena oni ispoljavaju na određenim organima. Ipak, da bi se određena bolest manifestirala u organskom smislu, neophodno je da postoji genetska predisponiranost i faktor sredine u kojoj osoba živi.
Kako se psihosomatski poremećaji manifestiraju?
– Do određenih simptoma u tijelu može da dovede bilo koja vrsta emocionalnog uznemirenja, a da bolest ne postoji. Stres, recimo, pokreće čitav niz istovremenih reakcija u tijelu, dovodi do promjene u radu srca i njegovog lupanja, izaziva bol u stomaku, poremećaj krvnog pritiska, metabolizma, gušenja u grudima. Može da dovede i do pojave straha, povećane budnosti, poremećaja u misaonom toku… Koliko će ovakvo stanje trajati, zavisi od vrste traume kao i od općeg stanja osobe u trenutku stresnog događaja. Psihosomatska medicina u svakom slučaju posmatra čovjeka u cijelosti, a posebnu pažnju poklanja, endokrinom kao i autonomnom nervnom sistemu, koji funkcionira bez utjecaja naše volje, a važan je jer kontrolira rad svih unutrašnjih vitalnih organa – srca, pluća, želuca, crijevnog trakta, svih endokrinih žlijezda. Kontrolira i san kao i faze spavanja.
Koje su ključne psihosomatske bolesti?
– Rodonačelnik psihosomatske medicine dr Franc Aleksander svojevremeno je opisao sedam bolesti u čijoj osnovi leži emocionalni faktor kao ključni za njihov nastanak i tok. U “Aleksandrovih svetih sedam”, kako su nazvane, svrstane su astma, hipertenzija, hipertireoza, čir, ulcerozni kolitis, reumatoidni artritis i neurodermatitis. Po njegovoj definiciji hipertireoza, hipertenzija, reumatoidni artritis i neurodermatitis nastaju kod osoba koje se suočavaju sa životnim problemima, dok se astma, ulcerozni kolitis i čir na želucu javljaju kod osoba koje se pred izazovima života povlače. Lista je sada mnogo šira jer se emocionalni faktor promatra kroz međusobno djelovanje sa nizom drugih uzročnika. Bolest je istovremeno uslovljena nasljeđem, ishranom, lošom zdravstvenom kulturom i konstantnim stresom. Čovjek se odupire onoliko koliko su mu jaki obrambeni mehanizmi. Stres ne možemo da izbjegnemo, već moramo da naučimo da ga savladamo. Ipak, određenom trenutku dolazi do “pucanja” tamo gdje je karika najslabija.
UNUTRAŠNJI SKLAD ČUVA ZDRAVLJE
Brojna istraživanja jasno su potvrdila da je čak 95 % stečenih bolesti tokom života u osnovi psihosomatskog porekla. Ljudski organizam je energetski sistem koji predstavlja jedinstvo psihe i tijela, što zahtjeva konstantno održavanje pravilnog sklada i ravnoteže. Ukoliko dođe do njihovog disbalansa i “cijepanja”, nastaju brojni zdravstveni simptomi, a zatim i razne tegobe koje se manifestiraju kroz kronične bolesti. Potrebno je imati svest da “emocije teku u nama”, odnosno da “život teče u nama”. Ukoliko se te emocije zadržavaju, potiskuju ili trajno blokiraju, onda neminovno nastaju poremećaji koji uzrokuju razna bolesna stanja.
Kako se ove bolesti liječe?
– Poslije velikih stresnih situacija kada se pojavi hipertenzija, dijabetes ili proradi štitna žlijezda, samo lijekovima neće se postići ozdravljenje. Neophodna je i posjeta psihijatru, koji jedini može da odgonetne što se točno dešava u organizmu oboljelog. Na nekim klinikama takvu praksu i primjenjuju. Kada dođe pacijent za kojeg dijagnoza pokazuje da organskih poremećaja nema, ili postoji bolest ali ne može da se kontrolira i liječi samo uzimanjem prepisanih lijekova (ima hipertenziju, redovno uzima prepisanu terapiju, ali se pritisak ne dovodi na normalne vrijednosti), šalju ga psihijatru. Tek uz otkrivanje ključnog okidača za njegovu bolest, može da se priča o izlječenju. Međutim, mnogi ovakvi pacijenti izbjegavaju odlazak psihijatru pod obrazloženjem da nemaju psihičke već tjelesne probleme. Istina je da oni imaju psihološke probleme koji se ispoljavaju kroz tjelesne simptome, a jedino pronalaženjem psihološkog uzroka može se sprijećiti nastanak ozbiljnije bolesti.
Koji je način liječenja?
– Kombinirano, lijekovi i psihoterapija, ali i metode relaksacije. Potvrđeno je da svaka metoda opuštanja u ovakvim slučajevima dosta pomaže. Suština je da mi primjenjujemo holistički princip, odnosno pristup cijelom tijelu, a ne samo oboljelom organu. Ujedinjeno se tretiraju i tijelo i duh. Jer, što je somatizam? Somatizam je iskazivanje emocija kroz govor organa, gdje se šalje signal da nešto nije u redu. Kroz određeni organ mozak negativnu emociju prevodi u tjelesni simptom. Ovaj proces se ne događa u trenutku, već kroz duži period. Do tog kritičnog momenta ispoljavanja simptoma stvari se potiskuju i “zaboravljaju”, a aktiviraju se onda kada je osoba najranjivija.
Kako to izgleda u praktičnom smislu?
– Primjera radi, pacijenti sa jednim infarktom su u četverostruko većem riziku da dožive ponovni infarkt ukoliko imaju psihološki izražen poremećaj. Ili, ako pacijenti imaju psihički problem, a nisu ga prepoznali, poslije operacije imaju 30 %veću mogućnost za nastanak komplikacija. Ovakvi primjeri mogu da se navode unedogled, a suština je da se takvim osobama pomogne da izgrade adaptacijske mehanizme za obranu.
TEMPERAMENT I “PLAČ BRONHIJA”
Hipokrat je tvrdio da je temperament čovjekova sudbina, odnosno, shodno temperamentu čovjek ostaje manje ili više zdrav. Ukoliko je melankolik, češće obolijeva od žučne kese, ako je kolerik, predodređen za visok krvni pritisak. Jedino su flegmatici i sangvinici pošteđeni bolesti koje nastaju kao posljedica viška emocija.
S druge strane, osnivači psihosomatike tvrdili su da je astma “plač bronhija za majkom”, jer od nje boluju djeca koja su rijetko ili nikada zaplakala. Reumatoidnom artritisu kumuje potisnuta agresivnost koja mišiće drži u stalnoj napetosti, zbog čega se deformiraju mali zglobovi šake i dolazi do deformiteta kostiju…
PODJELA
Američka psihijatrijska klasifikacija razvrstala je psihosomatske bolesti u osam grupa. U prvoj grupi su kožne bolesti sa aknama, urtikarijom i neurodermatitisom kao najupečatljivijim. Digestivne bolesti sa dominantno gastritičnim i duodenalnim ulkusom, kao i ulceroznim kolitisom su u drugoj grupi. Slede respiratorne bolesti sa bronhijalnom astmom i tuberkulozom, iza kojih su odmah kardiovaskularne. Endokrine bolesti i dijabetes, hiperinsulizam, hipoglikemija, hipertireoidizam su još jedna posebna grupa, kao i reumatološke na čelu sa reumatoidnim artritisom. Ginekološke u kojima prednjače bolne menstruacije predstavljaju pretposljednju grupu, dok je u posljednjoj grupi pretilost, alergične reakcije, migrena…
Izvor: aura

Komentirajte

Morate se ulogirati da možete postaviti komentar.