Sve je više dokaza da meditacija ima pozitivne zdravstvene učinke te znanstvenici žele bolje razumjeti kako ova praksa fizički utječe na tijelo. Nova studija istraživača iz Wisconsina, Španjolske i Francuske otkriva prve dokaze o specifičnim molekularnim promjenama u tijelu nakon perioda meditacije pomnosti. Studija je istraživala utjecaje cjelodnevne prakse meditacije pomnosti u grupi iskusnih meditatora, u usporedbi s grupom netreniranih kontrolnih subjekata koji su sudjelovali u tihim nemeditativnim aktivnostima. Nakon osam sati prakse meditacije pomnosti, meditatori su pokazali raspon genetskih i molekularnih razlika uključujući i izmijenjene razine regulacije gena i smanjene razine pro-upalnih gena, što je u uzajamnoj vezi s bržim fizičkim oporavkom nakon stresne situacije.

Autor studije Richard J. Davidson, osnivač Centra za istraživanje zdravih umova je nakon objavljivanja studije izjavio slijedeće:

“ Prema našim spoznajama ovo je prvo istraživanje koje pokazuje ubrzane primjene u izražavanju gena među subjektima povezanim sa praksom usmjerene svjesne meditacije.”

Perla Kaliman, prva autorica studije i istraživačica na Institutu za biomedicinsko istraživanje u Barceloni, gdje su provedene molekularne analize, je dodala:

“Jako su interesantne promjene primijećene u genima koji su trenutno meta anti-upalnih i analgetičnih lijekova.”

Treninzi meditacije pomnosti pokazali su blagotvorne učinke na upalne bolesti u prijašnjim kliničkim studijama i preporučeni su od strane American Heart Association kao preventivne intervencije. Novi rezultati pružaju mogućnost bioloških mehanizama za terapeutske učinke.

Rezultati pokazuju podreguliranje gena koji su uključeni u upalama. Spomenuti geni uključuju pro-upalne gene RIPK2 i COX2 kao i nekoliko gena histonske deacetilaze (HDAC), koji reguliraju aktivnost drugih gena tako što uklanjaju vrstu kemijske oznake. Dalje, mjera do koje su neki od ovih gena bili sniženi je povezana sa bržim oporavkom kortizola u testu socijalnog stresa koji je uključivao improvizacijski govor i zadatke koji zahtijevaju mentalne izračune izvodjene pred publikom i video kamerama.

Znanstvenici su ptimijetili kako nije bilo nikakve razlike u ispitivanim genima između dviju grupa na početku studije. Uočeni učinci su se vidjeli samo kod meditanata nakon meditacije pomnosti. Osim toga, kod nekoliko drugih DNA-modificirajućih gena nisu uočene nikakve razlike među grupama, što ukazuje da praksa meditacije pomnosti posebno utječe na određene regulacijske putove.

Međutim, važno je napomenuti kako studija nije bila dizajnirana da razlikuje učinke dugotrajnog treninga meditacije od one jednoga dana prakse. Umjesto toga, ključni rezultat je da su meditanti doživjeli genetske promjene nakon prakse meditacije pomnosti koje nisu uočene kod nemeditativne grupe nakon drugih tihih aktivnosti- ishod koji pruža dokaz načela da praksa meditacije pomnosti može dovesti do epigenetskih promjena genoma.

Prethodne studije u glodavaca i kod ljudi pokazale su dinamične epigenetske reakcije na fizičke podražaje kao što su stres, prehrana ili vježbanje u roku od samo nekoliko sati.

 

Komentirajte

Morate se ulogirati da možete postaviti komentar.